FR-LNOBS 6.7.UDRUŽ. PODUZEĆA EU-SAD

FRANCUSKA LE NOUVEL OBSERVATEUR 6. VII. 2000. Konkurencija: 'Europa je kruća od Sjedinjenih Država' Thierry Philippon razgovarao je s Eliem Cohenom, istraživačem u CNRS-u (Državno središte za znanstvena istraživanja, op. prev.) o udruživanju poduzeća, tržišnoj utrci i sl.: " - Vrijednost udruživanja porasla je s petsto milijarda eura u 1990. na 3.260 milijarda prošle godine. Zašto je došlo do takvog ubrzanja? = Prvi je razlog očit: globalizacija, a za nas, Europljane, područna integracija koju potiče euro, a koja prisiljava poduzeća da se udružuju. Dok je tržište BNP-a (Banque nationale de Paris, op. prev.) bila Francuska, ona je bila velika banka. Ona to više nije na europskoj razini. Drugi je fenomen uvođenje konkurencije. Nekada su postojali državni monopoli (telefon, električna energija, itd.). Sada oni imaju konkurenciju. Oni koji nisu na prikladnoj gospodarskoj razini moraju otići. Treće, na području informacijskih tehnologija, poduzeća su uspješnija što su veća. Tako je za 'Microsoft' najprikladnije svjetsko tržište. - Burza također ima sve veću ulogu. = Da. Sada postoji europsko burzovno tržište. Poduzetnicima su zanimljiva poduzeća s velikim indeksima, dakle koja su dovoljno velika. Napokon, poduzeća su sve više izložena pritisku rentabilnosti, poboljšanja rezultata i burzovne vrijednosti. To ih potiče na mahnito udruživanje. - No ta udruživanja nisu uvijek uspješna? = Rezultat nije sjajan. Ako usporedimo ciljeve udruživanja i koristi sa stvarno postignutim rezultatima, postotak neuspjeha kreće se od pedeset do šezdeset pet posto, prema istraživanjima. No ako ne sudjeluješ u toj utrci u kupnji, postaješ sve slabiji. Prošle jeseni, u doba najmanje djelatnosti, 'Vivendi' je preko noći od grabljivca postao mogući plijen. Njegovo je udruživanje sa 'Seagramom' uvelike potaknula želja da odvrati možebitnog kupca. Nema ograničenja kada je riječ o veličini. (...) - To smeta vladama koje žele poticati stvaranje državnih prvaka. = Da. Najljepši je primjer zabranjeni brak između dvaju švedskih poduzeća 'Volva' i 'Scanie'. Oni ne bi imali više od 25 posto europskog tržišta, što nije puno, ali bi imali 75 posto nordijskih zemalja i više od 90 posto u Švedskoj, što bi bilo opasno za potrošače... - To je, dakle, za Europu prava revolucija... = Napuštamo razdoblje kapitalizma s mješovitim gospodarstvom i idemo prema kontroliranom kapitalizmu. Sada se tržište promatra kao ustanova, gospodarska instanca čije je djelovanje ograničeno propisima, zakonima i normama. Postoji vlast: čuvar koji nadzire 'nevaljalce' koji moraju poštovati pravila igre. - To je u Francuskoj dovelo do velikog broja neovisnih instanci. = Odlučeno je da javne usluge poput telefona više neće biti ustrojene kao monopol, s državnim prvakom kojeg će nadzirati država. Potaknuta je konkurencija. To je bitno utjecalo na oblike kontrole gospodarstva. Država više ne može istodobno biti vlasnik i kontrolor, budući da tu postoji sukob interesa. Treba biti instanca koja izmiče političkom pritisku. Država priznaje da nije jedini jamac općeg dobra. Danas pravni sustav odlučuje u parnicama i kaže što je opće dobro. - Važna je još jedna stvar: Europa sada može onemogućiti udruživanja među američkim poduzećima. = To je posljedica globalizacije. Kada su tržišta sve više integrirana, carinske zapreke nestaju. Da bi se zaštitila državna poduzeća, zemlje uvode druge zapreke, a napose različita prava konkurencije. Ubuduće trebamo imati isto stajalište prema domaćim i vanjskim ulaganjima i primjenjivati ista pravila konkurencije. To ne ide bez usklađivanja između instanci koje provode nadzor, napose između SAD-a i Europe. Svatko ima pravo nadzora nad susjedovim sustavom kontrole. Za Europu to znači da će Povjerenstvo, koje zastupa interese svojih članova, imati utjecaja na države."