ZAGREB, 26. lipnja (Hina) - Pupkovinu su ljudi nekad smatrali nepotrebnom i bacali, no danas se krv koju ona sadržava upotrebljava za transplantacije koje spašavaju živote, piše "The Times".
ZAGREB, 26. lipnja (Hina) - Pupkovinu su ljudi nekad smatrali
nepotrebnom i bacali, no danas se krv koju ona sadržava
upotrebljava za transplantacije koje spašavaju živote, piše "The
Times". #L#
Krv iz pupkovine vrijedna je jer sadržava matične, to jest
nediferencirane stanica iz kojih se poslije razvijaju sve druge
krvne stanice.
Prve transplantacije krvi iz pupčane vrpce izvedene su u Francuskoj
prije više od deset godina, a od tada je diljem svijeta obavljeno na
stotine takvih operacija.
Krv iz pupkovine čak su dopremali za transplantacije i u druge
zemlje. Tako je početkom ove godine četverogodišnji britanski
dječak, koji ima rijetki oblik leukemije, primio krv iz pupkovine
jednog američkog novorođenčeta. Krv donatora može se čuvati i do 20
godina.
Ljudi oboljeli od leukemije obično se liječe lijekovima, zračenjem
i transplantacijom koštane srži, no neki stručnjaci misle da je krv
iz pupkovine bolje rješenje. To je dijelom zato što je uzimanje krvi
iz pupkovine razmjerno jednostavno i bezbolno - krv se uzima iz
pupkovine odmah nakon poroda i nikad se ne uzima od djeteta.
Postupak skupljanja koštane srži zahtijeva opću anesteziju i može
biti bolan. Uz to, unatoč napretku u transplantaciji koštane srži,
još ima pacijenata za koje se ne mogu pronaći odgovarajući
donatori, a krv iz pupkovine ne mora se sasvim podudarati s krvlju
primatelja.
U nekim slučajevima uopće nije bitno podudara li se krv primatelja i
davatelja. Nedavno su pacijenti liječeni svojom vlastitom koštanom
srži ili krvlju iz pupčane vrpce, u kombinaciji s genskom
terapijom. Američki liječnici nedavno su izvijestili o slučaju
vezanom uz liječenje troje djece. Ta su djeca primila gensku
terapiju, a liječnici su se koristili nediferenciranim stanicama
iz krvi njihove pupkovine. U te je djece još prije rođenja
dijagnosticiran težak oblik imunodeficijencije. Liječnici su
željeli "ubaciti" gen koji je nedostajao i koji potiče imunološke
stanice na akciju. To je izvedeno tako što su nediferencirane
stanice zaražene virusom na koji su "pričvršćeni" geni, a zatim su
te nediferencirane stanice transplantirane u pacijente. Nakon
četiri godine, djeca su, čini se, zdrava i mogu ići u školu (iako
nije sasvim jasno koliku je ulogu imalo liječenje enzimom kojemu su
djeca također bila podvrgnuta).
Danas se u Americi može dati krv iz pupkovine vlastita djeteta i
čuvati ako slučajno nekad zatreba. Američka akademija za
pedijatriju (AAP) procjenjuje kako je vjerojatnost da će dijete
zatrebati krv iz vlastite pupkovine manja od jedan prema 1000, ili
čak jedan prema 200.000.
(Hina) car dgk