US 20.6. WP:PANIĆ ZA EGZIL MILOŠEVIĆA

SJEDINJENE DRŽAVE THE WASHINGTON POST 20. VI. 2000. Miloševićev odlazak s političke pozornice List objavljuje osvrt Milana Panića, 'američkoga građanina od 1963., predsjedatelja nadzornog i upravnog odbora ICN Pharmaceuticals i srpskoga premijera u razdoblju od 1992. do 1993.' na vijesti o mogućem Miloševićevu egzilu u inozemstvu. "Nakon što je uspostavio radne odnose s novim predsjednikom Rusije, predsjednik Clinton možda se približio izlasku iz kosovske i jugoslavenske močvare. Naime, izlaz bi mu mogao pokazati upravo novi ruski čelnik. U mojoj domovini problem je Slobodan Milošević. On je Srbiji i ostalim balkanskim narodima donio samo nasilje, bezakonje i političku represiju. Vrativši se prije gotovo deset godina u Sjedinjene Države nakon obavljanja dužnosti jugoslavenskoga premijera, ustvrdio sam da su napori usmjereni na pregovaranje s Miloševićem, u najboljem slučaju rezultat zablude, a u najgorem potpora njegovoj autoritarnoj vladavini. No, danas je Milošević možda rješenje problema. To je perverzan rezultat proglašavanja jugoslavenskoga Predsjednika optuženim ratnim zločincem koji će biti uhićen ako napusti Srbiju. Vladimir Putin može se pak pobrinuti da događaji krenu tim smjerom - i istodobno obnoviti ugled vlastite uzdrmane zemlje. U srpnju 1992. vjerovao sam da bi Miloševićev odlazak utro put istinskoj demokraciji u Srbiji kao i miru i stabilnosti na Balkanu te sam s njime raspravljao o ideji samonametnutog egzila u inozemstvu, popraćenog udobnim položajem i prihodom. Kao što su kasniji događaji pokazali, Milošević nije prihvatio moju ponudu. Danas možda postoji snažniji poticaj koji bi ga ponukao na odlazak iz Srbije - primjerice, pogodba koja bi od njega zahtijevala da se odrekne vlasti, ali bi istodobno ukinula i prijetnju doživotnog zatvora. Tko bi mogao posredovati u sklapanju takve pogodbe? Nakon prošlogodišnje zračne operacije, tu ulogu ne može odigrati nijedna članica NATO-a. Rusija bi pak to mogla i trebala učiniti. Takav razvoj događaja bio bi dobar za Srbiju, Rusiju, NATO i američko- ruske odnose. Kakva je pogodba moguća - i ispravna? Naš je cilj na Balkanu zadovoljavanje pravde i stvaranje osnove za stabilan mir i stabilnost. Mnogi će ustvrditi da Milošević mora biti izveden pred haaški sud za ratne zločince kako bi pravda bila zadovoljena. Podupirem takve tvrdnje. I sam sam tvrdio da Milošević mora na sudu odgovarati za svoje zločine. No, hoće li se to zaista i dogoditi? On se neće predati sudu ne bude li na to prisiljen. To će se dogoditi samo ako njegov režim bude poražen na izborima ili silom svrgnut s vlasti. Sve dok ispitivanja javnog mnijenja u Srbiji nagovješćuju da bi protumiloševićevske demokratske snage mogle pobijediti na slobodnim i poštenim izborima, Milošević im nikad neće pružiti tu priliku. Njegovo ugnjetavanje medija i oporbenih skupina pokazuje da će upotrijebiti svaki oblik sile koji mu je potreban da ostane na vlasti. Masovna narodna pobuna također se čini malo vjerojatnom - unatoč raširenom nezadovoljstvu njegovom vladavinom i politikom. Kako, dakle, na najbolji mogući način ostvariti cilj pravednosti i mira? Mir i stabilnost zahtijevaju odlazak Slobodana Miloševića i održavanje slobodnih i poštenih izbora pod strogim nadzorom međunarodne zajednice. Ispunjenje tih uvjeta zahtijeva određene protuusluge. Moguće je ponuditi pogodbu u obliku potpunog i konačnog ukidanja sankcija i suspenzije kaznenoga gonjenja Slobodana Miloševića prihvate li on i njegova žena stalni egzil u inozemstvu. Aktualna novinska izvješća navješćuju da je takva pogodba već podvrgnuta razmatranju. Zašto bi sve strane pristale na takav dogovor? Podvrgne li Moskva Miloševića pritisku da ga prihvati, jugoslavenski Predsjednik mogao bi sačuvati dostojanstvo tvrdnjom da sankcije guraju njegovu državu u bijedu te da je spreman žrtvovati svoju političku karijeru i zauvijek napustiti Srbiju kako bi pomogao svom narodu. Onima koji smatraju da bi takav ishod predstavljao poraz pravde reći ću da stvaranje uvjeta za mir i stabilnost na Balkanu služi višim načelima pravde. Predsjednik Clinton očito bi volio ukloniti taj problem sa svoga dnevnog reda - bez obzira na to kome pripale zasluge. Samo Putin može posredovati u ostvarenju rečene pogodbe. Rusi su zauzeli kritički stav prema rješavanju sukoba na Kosovu. Putin je javno podupro Miloševića, ponudivši financijsku pomoć te danas posjeduje vjerodostojnost i utjecaj, potrebne za ulogu zagovornika opcije egzila. No, zašto bi je ruski Predsjednik preuzeo? Zato što će - ostvari li taj cilj - postići nešto što predsjednik Clinton nije mogao postići - unatoč svim NATO-ovim bombama i oštrim sankcijama. Putinov novi predsjednički položaj bit će ojačan kod kuće i u inozemstvu, a Putin će uživati i zahvalnost srpskog i ostalih balkanskih naroda i poštovanje Zapada. Rusija će steći mjeru poštovanja na međunarodnoj razini koju Putin žarko priželjkuje. Putin pak treba omekšati image, otvrdnuo nakon uhićenja medijskoga magnata Vladimira Gusinskog. Zašto, dakle, predsjedniče Clinton, ne biste pitali Ruse hoće li preuzeti na sebe tu zadaću i pustiti ih da se sami pobrinu za detalje? Nemate što izgubiti osim jednog od problema koji Vam zadaje najveću glavobolju", ističe na kraju komentara Milan Panić.