FR-LIBERATION 19.6.EU U FEIRI

FRANCUSKA LIBERATION 19. VI. 2000. Federacija krči sebi put "Kada se motor istroši, treba li ga stalno popravljati ili promijeniti vozilo? Prije samo godinu dana, gotovo svi među petnaestoricom bili su, čini se, uvjereni da će europske ustanove - koje su im tako dobro služile više od četrdeset godina - još dugo odgovarati. I kao takve podnijeti proširenje na istok: napokon, Unija je bez većih teškoća prešla sa šest na petnaest članova. Zašto bi bilo drugačije s trideset? Europske su se prijestolnice pomalo opametile i dogovorile se, prije točno godinu dana, da će Uniji trebati preinaka - ništa više - prije nego zaplovi na istok, prema zemljama bez demokratske tradicije. To je tema sadašnje međuvladine konferencije (CIG) koja se ograničila na četiri pitanja, a treba završiti u Nici, u prosincu 2000. Prije samo dva mjeseca, odvažiti se i upitati kako može funkcionirati Europa s trideset članova bio je zločin protiv proširenja. No, bitno je pitanje: može li trideset zemalja imati iste ciljeve i prihvatiti gdjekad bolnu podjelu suvereniteta, jednom riječju spojiti sne i želje? Trebalo je dočekati 12. svibnja 2000. kako bi Joschka Fischer napokon prekinuo šutnju predloživši osnutak, u budućnosti, 'europske federacije'. Njemački ministar vanjskih poslova pazio je da ne kaže ništa o načinu kako to postići: zadovoljio se time da naznači smjernice, da spomene sustave koji idu od jednostavne suradnje između vlada koja je otvorena svima, do prave integrirane europske vlade koja je namijenjena samo nekima. Fischerov je govor otvorio oči vladama kada je riječ o smrtnoj pogibelji kojoj proširenje izlaže sam europski projekt. Napokon, rekavši koji je krajnji cilj izgradnje Europe, prisilio je zemlje istočne Europe da jasno zauzmu stajalište. Bivši šef poljske diplomacije Bronislaw Geremek, rekao je tako da se Fischerov 'prijedlog protivi načinu na koji se promatraju zemlje koje su ponovno stekle neovisnost i suverenitet'. To smo i očekivali. Izrečeno je. Napokon, Fischer je uspio prikazati CIG onakvim kakav on jest: popravak dok ne bude bolje, a ne više svrha sama po sebi. U mnogim se zemljama, o čemu svjedoče prijedlozi o europskom ustavu koji se množe u Francuskoj, pa i unutar RPR-a, javlja svijest da je potreban kvalitativan pomak u integraciji želi li se zaustaviti slabljenje. Taj će pomak načiniti samo neki, osim onih koji istodobno žele biti u Uniji i izvan nje, poput Švedske i Velike Britanije, i bez zemalja istočne Europe koje to jako ne žele. To ne znači da se suverenitet mora smanjiti, već da organizacija ovlasti mora biti jasnija, vidljivija i više obvezujuće naravi. Ipak, nije riječ o tomu da se sklepa sadašnji CIG. Naprotiv, on može biti prvi stupanj rakete koji će povesti k 'europskoj federaciji'. Ako zemlje koje sumnjaju u Uniju upropaste CIG, upozoravamo ih: integracija će se nastaviti i bez njihova pristanka", piše Jean Quatremer.