IT-20.VI.-CORRIERE-USELJAVANJE KOMENTAR

ITALIJA CORRIERE DELLA SERA 20. VI. 2000. Neznani junaci "(...) Ne znamo jesu li se pedesetosmorica iz Dovera namjeravali raspršiti preko te zemlje ili zatražiti azil. Izbor, u najvećem broju slučajeve, ovisi o procjeni mogućnosti. Useljenik azil traži tamo gdje mu to zakon jamči, čekajući odgovor, krov i mjesečni ček, kao što se dugo vremena događalo u Njemačkoj, u Velikoj Britaniji, a rizik ilegalnosti bira tamo gdje su kontrole manje djelotvorne, a sivo ih gospodarstvo prima raširenih ruku, kako se to općenito događa u Italiji. No granica između dviju kategorija nije jasna: ilegalni useljenici ili 'asylanten' u biti su gotovo svi socijalni iseljenici, u potrazi za boljim životom. Pojava nam je, dakle, savršeno poznata. Znamo odakle dolaze. Poznajemo 'putničke agencije' kojima se povjeravaju i znamo da je ta nova 'trgovina robljem' već jedan od najunosnijih 'poslova' organiziranog kriminala. Znamo, na kraju, da se nakon svake od tih užasnih epizoda netko zanosi da će riješiti problem velikodušnijim prihvaćanjem. No svaka europska vlada, koja god bila njezina politička boja, može samo koliko je god više moguće stegnuti svoje zakonske okvire. Polemičke rasprave između većine i oporbe pripadaju ritualima demokracije i stranačkim igrama, poglavito u predizbornim razdobljima. Tko misli da su rasprave proteklih mjeseci, kada su Polo i Lega predložili novi zakon o useljavanju, tipično naše, može pogledati što se događa u Velikoj Britaniji. Otkrit će da je cijela Europa 'jedno selo'. No u zemlji Europi, na žalost, svaka zemlja ima svoje zakone. Potpisnici schengenskog sporazuma već imaju jedinstvenu granicu, ali svaki od njih čuva, o pitanju azila i radnih dozvola, svoje zakone. Vodimo isti rat protiv istog neprijatelja (zločinačkih redatelja useljavanja) no s ljubomorno različitim strukturama i pravilima. Emigranti, a poglavito njihovi iskorištavatelji, služe se tim proturječnostima kako bi našli najranjiviji sustav, manje nadzirani prijelaz, najpovoljniji zakon. I nakon što stupe u neku zemlju, lakše mogu prelaziti iz jedne u drugu zemlju. Europa je rasla pragmatički se suočavajući, od carina do valute, s problemima koje je sama stvarala svojim napretkom. Ono što se događa na granicama pokazuje da je došlo vrijeme da se dade zajednički odgovor na izazov imigracije. Potrebno je zajedničko zakonodavstvo, zajednički odlučene kvote, integrirana policija (nešto slično obalnoj straži Sjedinjenih Država ili, još bolje, jedan pravi FBI) i jedna usporedna vlast koja će račun svog rada podnositi parlamentu u Strasbourgu. Budemo li na europskom skupu u Nici, kada će se baviti institucionalnim reformama, znali istim jezikom govoriti u pitanju useljavanja, učinit ćemo još jedan korak na putu prema jedinstvu", piše Sergio Romano.