IT-17.VI.-AVVENIRE-BLAIR I AZNAR

ITALIJA AVVENIRE 17. VI. 2000. Ako izbije iskra između Londona i Madrida "Tony Blair i Jose Maria Aznar zajedno su potpisali jedan članak, koji se u u srijedu pojavio u londonskom 'Financial Timesu' i madridskom 'El Mundu'. To je važan članak po onome što govori. No još više po onome što naznačuje: rađanje u Europi jedne anglo- španjolske osovine, protuteže francusko-njemačkoj osovini. Ovaj članak dvojice premijera zapravo je zajednički odgovor njemačkom ministru vanjskih poslova Joschki Fischeru, koji je predložio da se EU pretvori u pravu federaciju, s pravim ustavom. Prema Fischeru, Francuska i Njemačka trebaju ići brže od ostalih europskih država i ustanoviti jezgru novog političkog entiteta. Prvo francusko-njemačka federacija, kojoj će se druge zemlje pridružiti kad budu spremne. Njemački je poziv Lionel Jospin odlično prihvatio i dočekan je pljeskom od pariške intelektualističke ljevice, i to nije čudno: to je klasičan nacrt zagovornika državnoga upravljanja, napravljen upravo kako bi oživio politiku koja je u manjku vizija budućnosti, poput one čijim se ideolozima osjećaju Schroeder i Jospin. (...) Danas se Španjolac s desnice i Englez s ljevice zajedno obraćaju Europi kako bi izbjegla 'porezna usklađivanja i velike društvene i gospodarske regulacije' zbog kojih 'kapital bježi', i koja 'uništavaju radna mjesta', a poglavito zajedno objavljuju da 'žele EU otvoren prema svijetu i pluralistički': što je očiti odgovor na Fischerov prijedlog (kojega je pozdravio Jospin) da se ukine pravo veta, koje danas države EU-a još mogu suprotstaviti eurokraciji. No to je samo naizgled čudno. Uostalom, Blair je među čelnicima ljevice najpragmatičniji i najhladniji prema Europi. A Engleska je, s nacionalnim brutto prozvodom više ili manje jednakim onom Italije, velika interkontinentalna sila, s nadeuropskim obzorima, i imperijalnim vizijama. (...) Terra, multinacionalna španjolska kompanija, upravo rođena iz privatizirane Telefonice, iznenada je kupila Lycos, jednu od glavnih internetskih tvrtka u SAD-u, španjolske banke na gomile kupuju meksičke i venecuelanske banke, otvoreno izazivajući moćnike iz SAD-a, Madrid ponovno postaje strateško i financijsko središte jedne kulturalne atlantske zajednice, utemeljene na španjolskom jeziku. To, više nego ideologija, ujedinjuje Aznara i Blaira. Dijele jedno 'imperijalno' gledanje, što znači, pomorsko, otvoreno svijetu; širi obzori od onih kopnenih Berlina i Pariza; kretanje prema velikim otvorenim prostorima globalizacije, umjesto bojažljivih zatvaranja kojima gleda francusko-njemačka 'ljevica'. Prihvaćanje izazova, umjesto traženja sigurnosti i obrane stečenih prava. Ako oholi i protestantski London stupa u savez s katoličkom Španjolskom, svojom neprijateljicom s Trafalgara, to znači jednu stvar: da je Španjolska sve važnija u svijetu. Glede toga, neki će upitati na kojoj je strani Italija. Odgovor je jednostavan. Francusko-njemačka osovina nije nas pozvala. Anglo- španjolska osovina nije nas pozvala. Naš je nacionalni brutto proizvod jednak engleskom, a veći od španjolskog; no ni jedna ni druga ne traže naše mišljenje. Uostalom, niti jedan od 'velikih' talijanskih dnevnih listova i televizijskih dnevnika nije dao vijest o članku kojega su zajedno potpisali Blair i Aznar. Naši su obzori uski, kao što i odgovara jednoj zemlji koja izgleda da živi bez pamćenja, bez ponosa, bez prošlosti. Hoće li jedna takva zemlja imati budućnost?", piše Maurizio Blondet.