NJ 5.VI.-SZ-GLOBALIZACIJA

NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 5. VI. 2000. Pogrješni putokaz na vrhu "Međunarodne konferencije danas ponajprije služe za samopredstavljanje sudionika pred televizijskim kamerama, dakle domaćem biračkom općinstvu. To je normalno i stoga bi bilo nepravedno saveznom kancelaru, njegovu gostu Billu Clintonu i ostaloj dvanaestorici šefova država i vlada okupljenima u subotu u Berlinu, predbaciti da su na svojoj pompoznoj konferenciji o 'Vladanju u XXI. stoljeću' širili samo uzvišene riječi. Što su drugo trebali učiniti? Treba im ipak predbaciti što su zaključnom izjavom s izjašnjavanjem za solidarnost i socijalnu pravdu u doba globalizacije probudili očekivanja koja se ne mogu održati. I - što možda ima još veću težinu: Schroeder i Clinton ostali su neobvezni i tamo gdje su bile moguće čvrste izjave. Konkretno: u zaključnoj izjavi iz Berlina, političari zahtijevaju da se globalizaciji ne dopusti 'jednostavno slobodan tijek'. Sam je Schroeder prizivao 'povratak političkog', da 'to' tržište ne smije dominirati 'toj' politici, da financijska tržišta treba djelotvornije regulirati i nadzirati. Na posljetku su šefovi država i vlada zaključili da su odgovorni za 'što je moguće širu i ustrajniju međunarodnu razdiobu blagostanja i prilika'. Kao i često među retoricima nove sredine, i tu se proizvode opasni neporazumi. Ako se nepristrano pročitaju izjave, moglo bi se misliti da se radi o tomu da se blagostanje uz pomoć politike a protiv tržišta razdijeli po svijetu. Zapravo je ipak tržište u obliku globalizacije prilika siromašnim zemljama da sudjeluju u međunarodnoj podjeli rada, a time i u porastu blagostanja. Siromašne u tomu su zemlje Afrike koje su se isključile iz svjetskih tržišta. Proces globalizacije - tu se treba složiti s političarima - nije prirodan, potrebna je civilizacija. U to primjerice pripada sustav slobodne svjetske trgovine, potpomognut pravilima kojih će se pridržavati svi, pa i najmoćnije nacije. No kod daljnjeg razvitka tog sustava u okviru Svjetske trgovačke organizacije (WTO), baš se Clinton zatvorio s obzirom na vlastitu protekcionističku klijentelu. U industrijskim su zemljama poglavito političari bliski sindikatima skloni otežati život Trećem svijetu putem socijalnih standarda i standarda okoliša. Formule poput berlinske o 'novom međunarodnom socijalnom paktu' stoga prije izazivaju nepovjerenje. 'Političko' u svjetskom gospodarstvu ne znači drugo doli da se sve države pridržavaju pravila, odnosno primjerice svojih trgovačkih zakona ili načina na koji nadgledaju banke i burze. To je djelomično odricanje nacionalne suverenosti. Osobito američki izborni borci to ne slušaju rado. Stoga je šteta što konferencija tu nije bila vrlo konkretna" - zaključuje Nikolaus Piper.