RDW 26. V. KOMENTAR O HRVATSKOJ

NJEMAČKI RADIO - RDW 26. V. 2000. Samo nekoliko mjeseci nakon Tuđmanove smrti Hrvatska se približila NATO-u i Europskoj uniji. Komentar Volkera Wagenera. Pošteda od stotinu dana koja pripada svakoj novoizabranoj Vladi, za mnoge koji su iz oporbe preuzeli odgovornost predstavlja nešto uznemirujuće. Jer onda padaju brklje, predizborna obećanja mjere se djelima. Nova hrvatska Vlada pod predsjednikom Ivicom Račanom, nije se morala bojati bilance sredinom svibnja. Sve što je nakanila ostvarila je - samo nešto brže nego se očekivalo. Hrvatska je napustila 'balkanski stol' i udostojila se postati članom plemenitog kluba Europske unije i NATO-a. Ovoga tjedna obavljena je prva politička žetva, a od smrti Franje Tuđmana nije prošlo ni pola godine. Zemlja pod Tuđmanovim HDZ-om, deset godina ponešto autistično reducirana na nacionalne teme, sada je kao 46-a država ušla u NATO-ovo Partnerstvo za mir i napravila korak u smjeru članstva. I kao da to nije dovoljno napredovanje, Europska je unija ovih dana novim političkim maherima u Zagrebu izdala diplomu zrelosti. U fesability-studiji Hrvatskoj se podobnost za EU i pismeno potvrđuje. Zakonodavstvo, gospodarske i državne strukture su primjerene Europi. Komplimenti su primjereni novoj Vladi. Sežu od 'izričito pozitivnih', kako se izrazio koordinator Pakta o stabilnosti Bodo Hombach, do riječi Madeleine Albright, koja je govorila o 'dramatičnom napretku'. Nikakvo čudo: Hrvatska s Bosnom i Hercegovinom prakticira upravo ono što je uopće moglo otvoriti vrata prema EU-u i NATO - dobrosusjedske odnose! Prava senzacija je međutim vrijeme unutar kojega se zemlja oslobodila tuđmanovske hipoteke. A radi se o istim građanima, istim biračima, koji su deset godina nacionalno mislili i glasovali da bi se na razmeđu godine i tisućljeća odlučili za obrat promjenama. Priznanje, pored Vlade koju čine socijaldemokrati i socijalliberali, plus četiri manje stranke, pripada i ljudima. Spoznaja da je Tuđmanovo naslijeđe vanjsko-političko samoubojstvo, biračima je u svijesti bila još i prije nego je došlo do promjene. Civilno građansko društvo, česti nedostatak u toj velikoj europskoj regiji - ovdje je bilo na djelu. Jer nisu nova Vlada ili novi predsjednik Stipe Mesić postavili skretnice u smjeru Europe, nego Hrvati sami. Određivali su ga političari s kojima Hrvatska politički može preživjeti u Europi. No taj tempo promjena se ne može održati. Hrvatska je sada međunarodno oplemenjena, ali kod kuće je pritišće gospodarska ostavština Tuđmanova doba. Opasnost je velika da društveni elan splasne u bilanci vlastita novčanika. Ostaje golema vojska nezaposlenih, primanja su niska, cijene visoke, a država gotovo bankrotirana. Snižavanje PDV-a od astronomskih 22 posto propalo je upravo iz razloga financijskih nemogućnosti. Sada benzin poskupljuje za 30 posto. Nema dvojbe: put u Europu je težak. Ali predsjednik i šef Vlade nisu učinili pogrešku: nisu ništa obećali, naprotiv! Svojim su građanima realistično izložili scenarij budućnosti. Često se govorilo o davanju, ne o uzimanju. Ipak, strpljivost građana ne bi smjela biti istrošena. Nakon mnogih naknadnih reguliranja šteta u toj regiji od strane međunarodne zajednice, Hrvatska bi sada bila dobar primjer za mjere pomoći sa strane. (RDW)