AU 20.5.DS:FR.I NJEM.MORAJU UZ FISCHERA

AUSTRIJA DER STANDARD 20. V. 2000. Fischerovo inicijalno paljenje "Njemačko-francuski odnosi bili su motor europske integracije u poslijeratnom razdoblju. Važan motiv za zbližavanje dviju država bila su zajednička ratna iskustva njihovih čelnih predstavnika Konrada Adenauera i generala Charlesa de Gaullea te Helmuta Kohla i Francoisa Mitterranda. Određenu ulogu odigrale su osobne simpatije. Nakon što je prije godinu i pol dana vlast u Berlinu preuzela crveno-zelena koalicija, poseban odnos između dvije susjedne zemlje donekle se ohladio. Jedan od razloga za zahlađenje bila je i činjenica da se njemački kancelar Gerhard Schroeder više volio sastajati sa svojim deklariranim londonskim uzorom Tonyjem Blairom. Schroeder se bolje razumije s Blairom nego sa svojim ponešto oporim pariškim pandanom Lionelom Jospinom koji po ocjeni njemačkog kancelara slijedi zastarjele ljevičarske političke ideje. Zanemarivanje njemačko-francuske osovine, predstavljanje Schroederova i Blairova koncepta bez prethodnog dogovora s Jospinom i nova njemačka samosvijest prouzročili su osjetnu razdražljivost na Seini. Tvrdnja o krizi u bilateralnim odnosima bila bi pretjerana, ali zasigurno se ne može reći da cvatu ruže. Njemačko-francuski motor radi - ali stoji na mjestu. Učinak odlučujućeg inicijalnog paljenja mogla bi proizvesti inicijativa njemačkoga ministra vanjskih poslova Joschke Fischera. Naime, Fischer je nedavnim govorom o svojoj 'viziji Europe' pokrenuo raspravu koja je odavno trebala biti pokrenuta. Njegove zamisli o federalnoj Europi sa središnjom vladom, koje je izričito predstavio kao 'privatna osoba', predstavljaju poticaj i Francuska bi ga se trebala prihvatiti. Načelna suglasnost koju su francuski predsjednik Jacques Chirac i njemački kancelar Gerhard Schroeder postigli u vezi s Fischerovim zamislima, u petak, za vrijeme 'radnog objeda' u dvorcu Rambouillet. Njemačka i Francuska moraju ponovno unijeti dinamiku u reformski proces i integracijska nastojanja u Europskoj uniji. Naime, reforma EU jest pretpostavka za proširenje. Pariz i Berlin dosad nisu iznijeli zajedničku viziju o mogućem modusu uključivanja srednjoeuropskih i istočnoeuropskih država u EU. Fischer je svojim srednjoročnim i dugoročnim perspektivama pokazao put. Političar njemačkih Zelenih prihvatio je čak i prijedloge Edmunda Stoibera, skeptičnog prema Europi, usvojivši zahtjev premijera Bavarske da 'stvari koje bezuvjetno valja rješavati na europskoj razini' valja prenijeti u domenu Bruxellesa dok bi ostatak trebao ostati u domeni nacionalnih država. U detaljima koncepta još zjape velike rupe. Fischer je mnoga pitanja ostavio otvorenima - mudro nije ponudio ni odgovor na pitanje tko bi trebao pripadati skupini država koja je nazvana 'avangardom' i trebala bi preuzeti vodeću ulogu u procesu integracije. Činjenica da su Francuska i Njemačka dosad diktirale tempo upućuje na logičan zaključak da bi te dvije zemlje trebale biti uključene u spomenutu skupinu. No, reakcije službenih instanci u Francuskoj bile su dosad suzdržane - u svakom slučaju nisu bile euforične. Tako je bilo i 1994. prilikom predstavljanja koncepta 'europske jezgre' čiji su autori bili političari CDU Wolfgang Schaeuble i Karl Lamers. Francuska se nije vezala uz njihove prijedloge te je inicijativa propala. No, sve je manje vremena za ulijevanje pokretačke snage Fischerovim prijedlozima budući da će Francuska 1. srpnja ove godine preuzeti predsjedateljsku dužnost u Vijeću EU. Nakon što Pariz preuzme tu dužnost, Francuska će morati funkcionirati u prvom redu kao moderator 15 država, a manje kao inicijator određenih procesa. Bilo bi važno za Europu da službeni Pariz i Berlin skupe hrabrost i slijede vizije 'privatne osobe' Fischera", zaključuje Alexandra Foederl-Schmid.