NJ - 16.5. TAGESZEITUNG -GRAVITAC. SRED.

NJEMAČKA DIE TAGESZEITUNG 16. V. 2000. Fischer predlaže "gravitacijsko središte" za Europu "Joschka Fischer naglas je razmišljao u javnosti. To je dio njegova posla. No, ovaj put Fischer posebnu važnost pridaje konstataciji da njegova razmišljanja ne treba pripisivati ministru vanjskih poslova već privatnoj osobi. Razmotrimo li naklonjeno pa i oduševljeno prihvaćanje njegova prijedloga o stvaranju gravitacijskog središta unutar Europske unije, zaključit ćemo da taj oprez gledano unatrag baš i nije pretjerano logičan. No, on je uzoran izraz shizofrenije koja se provlači kroz čitavu Fischerovu euro-strategiju: riječ je o sukobu privatnog mislioca i ministra vanjskih poslova, zagovornika Europe dva razreda protiv propovjednika mira kroz integraciju. U svakom slučaju, Fischer kao privatna osoba traži odgovor na središnje pitanje koje ministar vanjskih poslova mjesecima spretno i uporno obilazi: kako uskladiti dva konkurentna cilja politike EU - proširenje i produbljenje europske zajednice? Političari zaduženi za europska pitanja daleko su manje zaokupljeni vizijom produbljene Europe no što to uvodnici sugeriraju. Uglavnom se spotiču već o sasvim praktično pitanje: kako očuvati sadašnji stupanj integracije nakon prijama dodatnih 12 članica u EU? Kako će Europa sačinjena od 21 ili 29 članica donositi odluke? Treba li Vijeće ministara EU zakupiti stadion Heysel kako bi osiguralo dovoljno prostora za u tom slučaju nužne prevoditeljske kabine? Treba li parlament i dalje funkcionirati kao putujući cirkus na relaciji Bruxelles-Luxemburg-Strasbour, vodeći sa sobom sve prevoditelje, asistente i radne materijale koji bi također lako ispunili stadion Heysel? Da i ne spominjemo ostala osjetljiva pitanja čiji se odgovori ni ne naziru: kako će se 30 povjerenika svrshishodno pozabaviti svojim poslom i pobrinuti se za djelotvornu raspodjelu subvencija EU? Kako će Vijeće ministara EU - koje se već okamenilo u ritualni medijski događaj - ponovno postati djelotvorno radno tijelo s još većim brojem članova? Kako uvjeriti građane da trebaju biti oduševljeni tim konceptom Europe? Čini se da je Fischer kao privatna osoba pronašao zaprepašćujuće jednostavan odgovor kroz svoje usamljeno razmišljanje: umjesto blokirajuće isključivosti 'ili-ili', zahtijeva jednostavno istodobno prihvaćanje obje opcije 'i-i'. I proširenje i produbljenje, Europa a la carte ovisno o integracijskim potrebama pojedine članice. Ne 'europska jezgra' koja će se izolirati u odnosu na članice drugog reda već gravitacijsko središte koje će biti otvoreno za sve. Prijedlog privatne osobe tješi sve kojima je vizija ministra vanjskih poslova polako postajala neugodna. Kosovo, Turska, Albanija - nakon Fischerova jučerašnjeg interviewa u tjedniku Der Spiegel znamo da srednjoročno gledano namjerava integracijom ukrotiti i Sjevernu Koreju i Irak. Tko god smije sudjelovati u toj igri, neka odustane od sabotaže i učini suvišnim nacionalni proturaketni sustav koji Washington namjerava uspostaviti. Malo je vjerojatno da će Fischerovi 'preventivni poticaji' uvjeriti prijatelje u Washingtonu. Malo je vjerojatno da će 'gravitacijsko središte' zadržati svoju privlačnu snagu bude li svaka članica EU mogla sama odlučivati želi li biti dio europske zajednice. Zato pomnija analiza pokazuje da zaprepašćujuće logičan model zapravo nije imun na probleme: kako spriječiti da tvrdu jezgru čine upravo one zemlje koje gledano iz kulturne, privredne i političke perspektive valja smjestiti na periferiju EU? U tom su slučaju potrebni novi kriteriji konvergencije. Bilo ih je teško utvrditi već u slučaju euro-zone a vjerojatno će biti gotovo nemoguće pronaći objektivne veličine za stupanj političke integracije. Dvije praktične naznake iz Fischerove mislilačke izbe mogle bi se pak pokazati korisnima za raspravu o budućnosti Europe: riječ je o izravnom izboru predsjednika Povjerenstva i o prijedlogu da drugi dom europskog parlamenta bude sačinjen od zastupnika nacionalnih skupština. Takva bi konstrukcija približila Europu njezinim građanima i institucionalizirala neprekidno traženu podjelu rada između nacionalne i europske razine. Bruxelles ne treba odlučivati baš o svakoj DIN-normi za traktor. Možda bi EU ipak trebao početi graditi drugi stadion Heysel - za prevoditelje drugog doma europskog parlamenta", napominje na kraju komentara Daniela Weingaertner.