FR-LE MONDE 6.5.FRANCUSKA I EU

FRANCUSKA LE MONDE 6. V. 2000. Europa koja sumnja uoči francuskoga predsjedanja Unijom "Nesigurnost u budućnost eura, dvojbe o razmjerima reforma koje će jamčiti rad proširene Europske unije (EU), stalna nemoć sadašnjih ustanova: Europa u novo tisućljeće ulazi sa sumnjom za koju se svaki put pitamo hoće li nestati. Sučeljeni s globalizacijom, petnaestorica se teško mogu odvažiti da dovedu u pitanje prvenstvo države-naroda, svjesni svojih granica i blokirani pred takvom zadaćom. Zbog toga dolazak na vlast koalicijske vlade u Austriji, u kojoj sudjeluje krajnja desnica, prvi put potiče strahove od povratka unatrag, otvarajući raspravu o vrijednostima Unije i načinu na koji bi se one mogle očuvati. A proširenje, o kojemu se još nedavno govorilo da će biti nova granica, izaziva sve veći otpor: bogate demokracije na Zapadu preispituju svoju političku sposobnost da prihvate zemlje koje se toliko razlikuju od njih i koje, unatoč svim naporima, teško dostižu razinu koja se od njih traži da bi se priključile družini. Francusko predsjedanje Unijom koje započinje za manje od dva mjeseca, 1. lipnja, dolazi dakle u osobito osjetljivu času. Pogrješan bi korak mogao imati jako teške posljedice. Ponajprije na europskom planu: sjednica Europskog vijeća održana u Nici u prosincu, na kojoj nisu postignuti bitniji rezultati, nakon pregovora o reformi ustanova EU kojima će Francuska predsjedati, mogla bi europskoj građevini potkresati krila koja je dobila nakon uvođenja zajedničkog novca i najave prave političke unije. Unatoč napretku koji je zadnjih godina postignut na tako osjetljivu području kao što je obrana i unutarnja sigurnost, postoji sumnja u mogućnost da se ide dalje. Francusko predsjedanje započinje u prilikama koje se jako razlikuju od prijašnjih. Francusko-njemačka uska suradnja nema više istu zadaću kao prije. Europska je igra sada otvorenija. No zadaća zbog toga neće biti lakša, u času kada valja pokazati snagu uvjeravanja kako bi se svladale zapreke. Francuski čelnici, k tome, ulaze u ovo razdoblje u trenutku koji je osjetljiv za kohabitaciju. Dvije godine prije predsjedničkih izbora Jacques Chirac i njegov premijer Lionel Jospin nisu bez primisli. Uvjereni da je nastavak europske integracije neizbježan i da su državni okviri polazište za solidarnost, ta su dvojica do sada uspijevala postići da EU ne postane preočit ulog njihova suparništva. No i za jednog i za drugog to će predsjedanje biti osjetljiva zadaća. Kao predsjednik vlade, Lionel Jospin je odabrao 9. svibnja, dan obilježavanja pedesete obljetnice Schumanove deklaracije, kako bi pokrenuo raspravu. On će u Narodnoj skupštini svečano proglasiti smjernice francuskoga predsjedateljstva. One će se utvrditi 3. svibnja u Elizejskoj palači, na sjednici u suženom sastavu, prije nego premijer krene u Mađarsku. Jacques Chirac koji je 4. svibnja posjetio Chambery nije odolio iskušenju da označi svoje područje ugrubo oslikavajući vlastitu predodžbu o tom predsjedanju. Istaknuo je potrebu da se Europljani konkretnim djelovanjem moraju uvjeriti da Unija nije samo gospodarski cilj, već da je nositeljica vrijednosti koje utječu na njihovu svakodnevicu i da zato treba nastaviti integraciju. No isto tako želi jamčiti da integracija ne znači napuštanje prirodnih polazišta, a to su, za svakoga, njegov grad, njegova pokrajina, njegova država... Prepuštajući premijeru tešku zadaću da konkretno pomiri nužnost integracije i nužnost identiteta", pišu Henri de Bresson i Daniel Vernet.