AT-DE-E-INTEGRACIJE-Organizacije/savezi-Diplomacija AU 15.V.-DIE PRESSE-FISCHER AUSTRIJADIE PRESSE15. V. 2000.Vizija raskola"Otkako je njemački ministar vanjskih poslova predočio svoju viziju Savezne države Europe, u Savezu država
Europa odgoneta se: Što je to bilo? Je li to bio pokušaj Joschke Fischera da oslabi glasine o svojem umoru od vanjske politike? Ili Njemačka, oživljavanjem njemačko-francuske osovine (slabo njegovane pod Gerhardom Schroederom), želi preuzeti kormilo EU-a? Sigurno je što javljanje za riječ nije bilo: tek 'osobna vizija budućnosti' Joschke Fischera. Temelj Fischerovih razmišljanja je opće priznata nužnost konstitucionalnih reforma u Europi ako EU želi svladati rast na 30 ili više država. Zamisli o Europi dviju brzina, 'jezgre Europe' kako se to prije zvalo ili 'gravitacijskog središta' kako to Fischer sada zove, nisu ništa novo. A i zamisli o cijeloeuropskoj legislativnoj i egzekutivnoj vlasti teoretičari Europe smislili su još davno u duhu djelotvornije Europe - i odbacili na dogledno vrijeme zbog čitavog niza razloga. Jedan od njih, a ni on nije nov, jest da takvi prijedlozi raskoljuju Europu: ponajprije Velika
AUSTRIJA
DIE PRESSE
15. V. 2000.
Vizija raskola
"Otkako je njemački ministar vanjskih poslova predočio svoju
viziju Savezne države Europe, u Savezu država Europa odgoneta se:
Što je to bilo? Je li to bio pokušaj Joschke Fischera da oslabi
glasine o svojem umoru od vanjske politike? Ili Njemačka,
oživljavanjem njemačko-francuske osovine (slabo njegovane pod
Gerhardom Schroederom), želi preuzeti kormilo EU-a? Sigurno je što
javljanje za riječ nije bilo: tek 'osobna vizija budućnosti'
Joschke Fischera.
Temelj Fischerovih razmišljanja je opće priznata nužnost
konstitucionalnih reforma u Europi ako EU želi svladati rast na 30
ili više država. Zamisli o Europi dviju brzina, 'jezgre Europe'
kako se to prije zvalo ili 'gravitacijskog središta' kako to
Fischer sada zove, nisu ništa novo. A i zamisli o cijeloeuropskoj
legislativnoj i egzekutivnoj vlasti teoretičari Europe smislili su
još davno u duhu djelotvornije Europe - i odbacili na dogledno
vrijeme zbog čitavog niza razloga. Jedan od njih, a ni on nije nov,
jest da takvi prijedlozi raskoljuju Europu: ponajprije Velika
Britanija s takvom vrstom utvrđenog europskog centralizma ne želi
imati posla, manji se partneri boje za svoju težinu, a raspoloženje
među stanovništvom također ide u drugom smjeru. Zbog čega dakle
Fischerov prodor? To je zapravo pokušaj Njemačke da opet postane
pokretačka snaga u Europi. Ali to ne može sama. S partnerom Velikom
Britanijom također ne (kratkoročnu osovinu s Londonom Schroeder je
svojedobno izgradio samo zato što mu je za njegovu izbornu pobjedu
trebao Blairov bonus). Dakle natrag na dokazanu osovinu s Parizom.
A prijetnja centralizmom u kojemu dominiraju Njemačka i Francuska
treba napokon malima u EU dojaviti što im prijeti ako ne odustanu od
svojih mogućnosti veta. Ono što prijeti EU-u ako dopusti raskol,
Fischer u svojim vizijama nije razvio" - piše Andreas Schwarz.