YU 6./7. SRPSKI TISAK 2

SRBIJA DANAS 6./7. V. 2000. Riječ Latinke Perović na promociji knjige Mihaila Konstantinovića "Politika sporazuma. Dnevničke bilješke 1939. - 1941. Londonske bilješke 1944.- 1945." "(...) Razumijevanje Jugoslavije kao države srpskoga naroda dalo je opipljive rezultate, koje nikakva povijesna iskustva nisu mogla spriječiti. Iscrpila se povijesna tendencija prema političkom ujedinjenju srpskog naroda i tlapnja o obnovi srednjovjekovne srpske države. Čini se da je srpski narod, duhovno pometen i politički dezorijentiran, ne samo ostao bez alternative nego da je nikad nije ni imao. Povijesni izvori poput dnevničkih biljeležaka Mihaila Konstantinovića pokazuju, međutim, da povijest ni u srpskom narodu nikad nije sve stavljala na jednu kartu. (...) U provali prostaštva i primitivizma, netolerancije i nasilja, koji su srpsko pitanje učinili nerješivim, pojavljuje se autentično svjedočanstvo o potisnutim vrijednostima u srpskoj političkoj kulturi. Dnevničke bilješke Mihaila Konstantinovića pokazuju da je Srbija, osim demagoškoga i zato vulgarnoga populizma, u svojoj povijesti poznavala i elitizam; osim arogancije i nasilja - sporazum i kompromis.(...) Konstantinović je jedan od velikih profesora Pravnoga fakulteta u Beogradu. (...) Njegov rad na sporazumu između Srba i Hrvata 1939. godine i jest golem napor da izdrži idući protiv struje u vlastitom narodu. 'Hrvati žele slobodu; koje su pravne mogućnosti da se oni zadovolje, a da državna cjelina ne bude dirnuta'. To za Konstantinovića nije bila kvadratura kruga. On je rješenje tražio kroz život u razlikama, kroz njihovu međusobnu igru i balansiranje, a ne kroz njihovo poništavanje:'Jedinstvo-ne sukladnost. Federalizam i snaga države'. Dnevničke bilješke M. K. otkrivaju dvije političke orijentacije u srpskom narodu. Jedna koja je težila srpskoj državi i koju najtočnije izražava Nikolaj Velimirović:' Srbi treba da imaju državu i da se ne miješaju s drugima'. Oko te orijentacije u Srbiji su se okupljali protivnici sporazuma s Hrvatima. Drugu orijentaciju predstavljali su u politici knez Pavle i Dragiša Cvetković. (..) Generacija kojoj je pripadao M. K. uspjela je, unatoč većinskom srpskom raspoloženju, doći do sporazuma između Hrvata i Srba. Da nije bilo Drugoga svjetskog rata, ona bi, možda, uspjela prokrčiti put razvoju modernog društva i demokratske države. Jedna od najvećih zapreka bila je, po Konstantinoviću, zabluda jugoslovenskog režima da se vlašću može sve. Ta ista zabluda vladala je i poslednjih pedeset godina. Kobna za jugoslovensku državu, ta zabluda je bila posebno kobna za srpski narod.(...) Bilješke M. K. (...) pripadaju demokratskoj političkoj kulturi srpskog naroda, kojoj se on, nakon strašne povijesne mamurnosti, treba vratiti."