NJ 29.4.FR:EU I PUTIN PROTIV AM.ORUŽJA

NJEMAČKA FRANKFURTER RUNDSCHAU 29. IV. 2000. Osamljen u obrani "Sastanak Rusa Vladimira Putina i njegova američkog kolege Billa Clintona, dogovoren za početak lipnja u Kremlju, prvi će put opravdano moći biti nazvan summitom. Za stolom će sjediti predsjednici još uvijek vodećih atomskih sila a pred njima će biti izloženi svi sporazumi o razoružanju iz razdoblja koje obuhvaća više od tri desetljeća. Putin će položiti ruku na njih i upitati želi li Washington uistinu srušiti sigurnosnu građevinu, sagrađenu tijekom hladnog rata. Clinton će reći da povremeno renoviranje pokoje sobe ne može nikome štetiti. Spomenuta soba zapravo je sporazum o zabrani proturaketnih sustava iz 1972., koji objema stranama zabranjuje uspostavu sustava proturaketne obrane izvan razine zaštite glavnog grada ili vlastitog raketnog položaja. Po ruskom tumačenju, ta soba ograđena je nosivim zidovima. Po perfidnoj logici hladnoga rata, ranjivost dva bloka, utvrđena Sporazumom o zabrani proturaketnih sustava, funkcionirala je kao jamstvo da nijedna strana neće napasti jer bi zauzvrat morala očekivati vlastito uništenje. Nemogućnost zaštite vlastite zemlje smatrana je najboljom zaštitom. Amerikanci drže da je takva logika zastarjela budući da u novom svijetu prijete nove opasnosti. Pod pritiskom konzervativnog Kongresa Clinton će do ove jeseni donijeti odluku o uspostavi nacionalnog sustava proturaketne obrane (NMD) a vrijeme za postizanje sporazuma s Moskvom o odgovarajućoj modifikaciji Sprorazuma o zabrani proturaketnih sustava već istječe. Pri izradi svojih planova Washington više nema na umu nekadašnju supersilu Rusiju već 'države-nitkove' koje su po mišljenju SAD spremne na sve - to posebno vrijedi za Sjevernu Koreju, Iran i Irak. Diktatori ili teroristi možda će već za nekoliko godina raspolagati raketnom tehnikom, nužnom za ugrožavanje zapadnih država nuklearnim, biološkim ili kemijskim bojevim glavama, glasi aktualni scenarij. Teza da je nakon završetka hladnog rata opasnost širenja oružja za masovno naoružanje i njegovih nosilačkih sustava zapravo porasla nije tek američka tlapnja već zaključak opće sigurnosne analize. U tom kontekstu valja voditi računa i o političkim opcijama: što bi Zapad još mogao poduzeti protiv budućih Sadama i Miloševića ako njihovi generali podese svoje ciljne uređaje na Washington, Pariz ili Berlin? Doduše, Rusija i SAD nisu jedine dvije zemlje koje se sukobljavaju oko pitanja koliko je akutna takva prijetnja i kako je vrednovati u kontekstu ostalih opasnosti - te kako je otkloniti. Pritom valja napomenuti da su očigledno povećani izgledi da vlade u Moskvi i Washingtonu neće prelomiti štap nad Sporazumom o zabrani proturaketnih sustava. U svakom slučaju, u Sjedinjenim Državama smatraju da su tijekom najnovijeg posjeta ruskog ministra vanjskih poslova Igora Ivanova primili odgovarajuće signale. Špekulira se o mogućem kompromisu u okviru kojeg bi se Moskva pomirila s ograničenim štitom na Aljasci dok bi Washington zauzvrat prihvatio želju Kremlja za daljnom redukcijom skupih atomskih arsenala. Nadalje, mogućom je ocijenjena i suradnja u pitanjima proturaketne obrane za koju je, napokon, po američkim procjenama zacijelo zainteresirana i Moskva ali si ju ne može priuštiti. Putin se pritom suočava s alternativom dogovora s Clintonom odnosno izlaganja opasnosti da se sljedeće godine suoči s novim američkim predsjednikom, možda daleko manje spremnim na kompromis. U svakom slučaju, republikanski kandidat George W. Bush već je najavio da s Moskvom namjerava pregovarati o Sporazumu o zabrani proturaketnih sustava samo do određenog roka te da će potom usprkos brojnim upozorenjima sam uspostaviti raketni štit, kršeći pritom spomenuti sporazum. Budućnost će pokazati može li dogovor Clintona i Putina uopće još nešto spasiti. Rus bi kod kuće morao zagovarati povlačenje s pozicije koju je Moskva dosad podjednako žestoko zastupala kao što je nekoć odbijala širenje NATO-a na istok. Clinton se pak već suočio s upozorenjima da ne mora ni izlaziti pred Senat s novinom u Sporazumu o zabrani proturaketne obrane - kakva god ona bila. Naime, konzervativni čvrstorukaši u Senatu, okupljeni oko predsjedatelja odbora za vanjsku politiku Jessea Helmsa, neće dopustiti da im predsjednik na odlasku ili Moskva blokiraju buduće opcije. Senat smatra da je obziran odnos prema Kremlju suvišan, ograničena proturaketna obrana nedovoljna, a čitava ta tema u najbolju ruku pogodna za upotrebu u predizbornoj borbi. Helmsova prijetnja da svaki dogovor 'umire pri dolasku u Senat' samo održava razmjere gubitka osjećaja za političku stvarnost. Naime, gledano iz tehnološke perspektive, navodno američko čudesno oružje još je u eksperimentalnoj fazi; stručnjaci procjenjuju da čak i kod jednostavnijih obrambenih sustava pouzdanost trenutno iznosi maksimalno 70 posto. Europljani koji iz valjanih razloga dvoje u američka hvalisanja ne bi trebali ostaviti Putina da sam zaustavlja prijeteći izdvojeni nastup SAD", upozorava na kraju uvodnika Dieter Ostermann.