NJ 26.4.SZ:RENESANSA ATOM. PRIJETNJE

cija NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 26. IV. 2000. Renesansa atomske prijetnje "Sablast kruži svijetom - sablast nove atomske prijetnje. Kao i u zlatno doba hladnoga rata, političari specijalizirani za vanjsku i sigurnosnu politiku svađaju se oko atomskih bojnih glava, strateških potencijala, dosega i misterioznog američkog štita koji bi trebao osloboditi svijet začaranog kruga prijetnje i protuprijetnje. No, ta je rasprava nepoštena jer nema previše veze sa sukobima koji tinjaju na Kavkazu, Bliskom i Dalekom istoku i svim ostalim mogućim kriznim regijama u svijetu. Valja konstatirati sljedeće: ruska skupština ratificirala je prošloga tjedna sporazum o razoružanju koji ograničava broj ruskih i američkih atomskih bojnih glava na po 3000 do 3500 (nedostaje još samo pristanak američkog Kongresa, koji nije zajamčen). No, tako ograničeni atomski potencijal još bi bio dovoljan za uništenje svijeta. Već je zato tema razgovora tek teoretska brojka - teoretska i zato što Rusija ne može održavati čak ni smanjeni atomski potencijal. Stoga su predviđeni novi pregovori i imenovanje sljedećeg sporazuma o razoružanju Start III. Nadalje, valja konstatirati i sljedeće: u New Yorku je upravo počela konferencija o sporazumu o zabrani atomskog oružja. Tim sporazumom velike nuklearne sile i mnoge zemlje bez nuklearnog oružja sporazumno prihvaćaju pravila o kontroli oružja. Duh sporazuma obuhvaća i dogovor o očuvanju ideje o razoružanju iz druge polovice osamdesetih godina i o obustavi daljnjeg povećavanja atomskog potencijala. Unatoč tome, konferencija može biti tek uvjetno uspješna budući da države poput Pakistana ili Indije nisu sporazumni partneri te da marljivo testiraju atomsko oružje. Druge potpisnice poput Sjeverne Koreje i Iraka odbijaju kontrolu i opravdano su osumnjičene za razvoj i širenje atomskog oružja. Na trećem mjestu valja konstatirati sljedeće: u izbornoj godini u SAD-u raste volja za posjedovanjem ultimativnog čudesnog oružja - sustava za obranu od raketa. To oružje zadovoljava duboku američku potrebu za neranjivošću i nadmoći i pothranjuje ego nacije koja puca od snage. Strateška dobit proturaketne obrane sastoji se u odbijanju mogućih terorističkih napada nepredvidljivih i samoubilačkih režima (poput onih u Sjevernoj Koreji ili Iraku). Nekoliko argumenata potvrđuje tu tezu. No, strateški rizik nije baš malen: proturaketna obrana uništit će ravnotežu među državama koje imaju atomsko oružje i osigurati SAD-u nadmoć. Kina, Rusija ali i europske atomske sile - Francuska i Velika Britanija - odjednom uviđaju da su potisnute u drugi red. No, iskustvo iz razdoblja opsežnog naoružanja poučava da strateška nadmoć ne traje dugo te da samo pokreće spiralu naoružanja. Sve su to proturječne i u osnovi loše vijesti koje upućuju samo na jedan zaključak: mreži kontrole naoružanja prijeti pucanje, atomsko oružje ponovno dobiva na strateškoj važnosti, prividno učvršćena volja nuklearnih sila za smanjenjem napetosti i za suradnjom jenja. Renesansa atomske prijetnje potaknuta je različitim uzrocima, ali kao i mnoge druge stvari u odnosima među državama proizlazi iz raspada blokova i pada zida između Istoka i Zapada. Ravnoteža straha nestala je - sile se danas ponovno natječu na nacionalnu snagu i regionalni utjecaj. Atomsko oružje odjednom je ponovno postalo politički važno i ponovno je predmet pregovora - vidi primjer Rusije. Prividno velikodušno odustajanje Moskve od atomskog oružja ratifikacijom sporazuma Start II. proizišlo je iz čiste nužde. Moskva si uopće ne može priuštiti veliki arsenal, ali se služi sporazumom kako bi prisvojila moralno nadmoćnu ulogu i proizvela politički pritisak: 'Pogledajte, uništavamo bojeve glave i demonstriramo našu spremnost na razoružanje. Bude li pak Amerika razvijala proturaketnu obranu, sporazum više neće vrijediti'. Bilo da je riječ o blefu ili mračnoj namjeri - predsjednik Putin rabi rakete u velikoj igri za moć i utjecaj. U simultanoj šahovskoj partiji velikih stratega Rusiju ponovno valja ozbiljno shvatiti. I Kina će iskoristiti newyoršku konferenciju provjere kako bi pokazala mišiće. Pekinška formula glasi: dobro ponašanje u okviru sporazuma o zabrani atomskog oružja i obećanje da neće povećavati svoj arsenal u zamjenu za odustajanje SAD od njihove proturaketne obrane. U zapadnoj pak Europi - u prvom redu u Francuskoj - javljaju se zahtjevi za pokretanjem odvojenog 'strateškog dijaloga' Europljana i Rusa - koji bi, samo se po sebi razumije, isključio Sjedinjene Države. Dakle, proturaketna je obrana istodobno plodno tlo za sjeme razdora na transatlantskoj relaciji. Sile ovog planeta odmjeravaju svoje snage - a nepopravljiva narav čovjekova očito obuhvaća i njegovu težnju da snagu i utjecaj ponovno određuje atomskim raketama. Još postoji prigoda za odolijevanje tom iskušenju", upozorava Stefan Kornelius.