IT-povijest-zločini IT-23.IV.-MANIFESTO-TAL.ZLOČINI-2.SVJ.RAT ITALIJAIL MANIFESTO23. IV. 2000.Ono što nećemo vidjeti na televiziji- Etničko čišćenje, genocid, mučenja. BBC optužuje talijanske generale, Rai Uno cenzurira.Rai Uno je
kupio prava od BBC-a, no zatim nije imao hrabrosti emitirati. G. 1989. veliki dio europskih televizija prikazao je Fascist legacy: a promise fullfilled (Naslijeđe fašizma: ispunjeno obećanje), dokumentarni film u dva dijela o Talijanima u ratovima u Africi i Jugoslaviji. (...)To su slike koje smo nedavno ponovno vidjeli u Bosni, na Kosovu. Mijenja se samo odora. I ako se danas, opravdano, traži Haaški sud za Miloševća, prije više od 50 godine netko je isto takvu pravdu tražio za Badoglia i Grazianija, da navedemo samo najglasovitije od tisuću Talijana, koji su na popisu kao ratni zločinci. Popisu zaboravljenom u nekom odjelu palače UN-a. Ta pravda nije nikada ostvarena, jer su, kao što je 1989. u Londonu kazao mladi redatelj dokumentarca, engleski povjesničar Ken Kirby,'Britanci i njihovi američki saveznici spriječili izručenje ratnih zločinaca kako ne bi oslabili protukomunistički frontu u Italiji'. U dokumentarnom
ITALIJA
IL MANIFESTO
23. IV. 2000.
Ono što nećemo vidjeti na televiziji- Etničko čišćenje, genocid,
mučenja. BBC optužuje talijanske generale, Rai
Uno cenzurira.
Rai Uno je kupio prava od BBC-a, no zatim nije imao hrabrosti
emitirati. G. 1989. veliki dio europskih televizija prikazao je
Fascist legacy: a promise fullfilled (Naslijeđe fašizma: ispunjeno
obećanje), dokumentarni film u dva dijela o Talijanima u ratovima u
Africi i Jugoslaviji. (...)
To su slike koje smo nedavno ponovno vidjeli u Bosni, na Kosovu.
Mijenja se samo odora. I ako se danas, opravdano, traži Haaški sud
za Miloševća, prije više od 50 godine netko je isto takvu pravdu
tražio za Badoglia i Grazianija, da navedemo samo najglasovitije od
tisuću Talijana, koji su na popisu kao ratni zločinci. Popisu
zaboravljenom u nekom odjelu palače UN-a. Ta pravda nije nikada
ostvarena, jer su, kao što je 1989. u Londonu kazao mladi redatelj
dokumentarca, engleski povjesničar Ken Kirby,'Britanci i njihovi
američki saveznici spriječili izručenje ratnih zločinaca kako ne
bi oslabili protukomunistički frontu u Italiji'. U dokumentarnom
filmu navodi se i general Mario Roatta, zapovjednik II. armije
(Oružane snage Slovenia Dalmazia - 'Supersloda') koji je zajedno s
Hitlerovim divizijama 6. travnja napao Jugoslaviju, anektirajući
dio Slovenije (takozvanu ljubljansku provinciju), jedan dio
Dalmacije i Bosne i Crnu Goru.
Roatta je zapovijedio ubijanje talaca, uništavanje kuća i sela,
deportaciju desetaka tisuća Slovenaca i Hrvata kako bi ih zamijenio
talijanskim kolonistima. U 29 mjeseci talijanske okupacije
Slovenije povjerenstvo za ratne zločine nabrojilo je više od tisuću
ubijenih slovenskih talaca, 2500 tijekom čišćenja područja, 200
umrlih zbog mučenja ili ubijenih iz najrazličitijih razloga, više
od 900 strijeljanih partizana, 35.000 Slovenaca, muškaraca, žena,
djece, deportiranih u koncentracione logore u tom području ili u
Italiji (sveukupno njih 150), gdje je veliki dio umro od oskudice,
bolesti i gladi. Tragično poznati logori na Rabu u Dalmaciji,
Gonars u Friuliju, Renicci u Toscani, gdje su uvjeti života bili
nezamislivi. Na Rabu, ogoljelom otoku, tučenom ledenom burom,
umrlo je na tisuće, poglavito djece i Židova koje su Talijani 'dobri
ljudi' prihvatili u bijegu pred nacistima i nacikatoličkim
ustašama Ante Pavelića, Mussolinijeva prijatelja, 'ducea'
neovisnoga hrvatskog kraljevstva kojim se nadahnjivao Tuđman.
Roatta, na jednom skupu organiziranom 1981. u SAD-u neki su
židovski povjesničari spomenuli kao pravednika, jer je spasio
mnoge njihove istovjernike. No nitko nije dodao da je veći dio njih
završio na Rabu ili drugim koncentarcionim logorima, a nakon 8.
rujna 1943., izravno u rukama nacista i ustaša, s jedinim
odredištem: pećima. Oni među interniranima, Židovi i nežidovi,
koji su se uspjeli spasiti iz logora na područjima pod talijanskim
utjecajem, pridružili su se partizanima, kao i mnogi talijanski
vojnici koji su odbili nastaviti Mussolinijevu samoubilačku i
denacionalizirajuću politiku. No taj dio naše povijesti nikada
nije istican. Jer su se poslije, kao iz impresivne crne rupe,
pojavile samo fojbe, 'okupacija' Trsta od Titovih postrojba,
talijanski (ali i hrvatski i slovenski) egzodus iz Istre. To je
kronika ovih posljednjih godina. Ne više povijest, slike,
dokumenti, sjećanja i svjedočanstva, nego 'zaborav prošlosti' u
najmanju ruku uznemiravajući", pišu Francesca Longo i Matteo
Moder.