IT-HR-SI-povijest-zločini IT-23.4.IL MANIF-FOJBE I TAL. ZLOČINI ITALIJAIL MANIFESTO23. IV. 2000.U izvoru jednoga građanskog rata. Antislavenski progon započeo je mnogo prije 1943. Pripremivši tragediju fojbi."Kvalitativni skok u
fašističkom progonu Slovenaca i Hrvata pokrajine Venezia Giulie, talijanskih antifašista, i ostalih, , dogodio se odmah nakon aneksije dijela Slovenije, hrvatske obale i Crne Gore, u trenutku invazije i raspada Jugoslavije u travnju 1941. Fašizam s granice već se između dva rata teško oborio na stanovništva drugoga jezika na tom području. Nacrt kulturalnog, gospodarskog i nacionalnog iskorjenjivanja već je proizveo svoje učinke prije ulaska Italije u rat. Eksproprijacije, pljenidbe, apsurdna oporezivanja, do gladi su doveli tisuće istarskih seljaka, krivih samo zato što su Slovenci ili Hrvati.Tisuće njih, koji su bili smatrani mogućim protivnicima, već su dvadesetih godina upoznali progonstva, prisilna preseljavanja u zabačena mjesta srednje i južne Italije (ponajprije učitelji i svećenici), prisilna novačenja u stegovne bataljune. Nije se postiglo, kao što se htjelo, etničke preslagivanje pograničnih područja (čitaj: potpuna deportacija slovenskog i hrvatskog
ITALIJA
IL MANIFESTO
23. IV. 2000.
U izvoru jednoga građanskog rata. Antislavenski progon započeo je
mnogo prije 1943. Pripremivši tragediju fojbi.
"Kvalitativni skok u fašističkom progonu Slovenaca i Hrvata
pokrajine Venezia Giulie, talijanskih antifašista, i ostalih, ,
dogodio se odmah nakon aneksije dijela Slovenije, hrvatske obale i
Crne Gore, u trenutku invazije i raspada Jugoslavije u travnju
1941. Fašizam s granice već se između dva rata teško oborio na
stanovništva drugoga jezika na tom području. Nacrt kulturalnog,
gospodarskog i nacionalnog iskorjenjivanja već je proizveo svoje
učinke prije ulaska Italije u rat. Eksproprijacije, pljenidbe,
apsurdna oporezivanja, do gladi su doveli tisuće istarskih
seljaka, krivih samo zato što su Slovenci ili Hrvati.
Tisuće njih, koji su bili smatrani mogućim protivnicima, već su
dvadesetih godina upoznali progonstva, prisilna preseljavanja u
zabačena mjesta srednje i južne Italije (ponajprije učitelji i
svećenici), prisilna novačenja u stegovne bataljune. Nije se
postiglo, kao što se htjelo, etničke preslagivanje pograničnih
područja (čitaj: potpuna deportacija slovenskog i hrvatskog
stanovništva s naseljavanjem pravih Talijana), nego je rastuće
protivljenje, pa i oružano, režimu nasilja i nepravde dovelo je do
zaoštravanja progona. Tisuće slovenskih i hrvatskih civila
otrgnuto je od svojih domova, bilo u Venezia Giuliji, bilo u
okupacijskim područjma u bivšoj Jugoslaviji, i internirano je u
više od 200 logora u Italiji. Više od 11.000 ljudi umrlo je od gladi,
bolesti, napora. Umirući fašizam, prije 8. rujna 1943. dao je
posljednje dokaze svoje nepopustljive primjene rimskog zakona, kao
što je Mussolini zatražio u Goriziji 1942. Poneka epizoda: 1942. u
Trstu je osnovan specijalni inspektorat za javnu sigurnost, kojega
je vodio pravi Talijan Giuseppe Gueli, koji djeluju s punom
autonomijom, uhićujući, mučeći, ubijajući stotine antifašista,
ili one za koje se pretpostavljalo da to jesu, među kojima i mnoge
žene.
U vojarnama crnih brigada u Palmanovi (Udine) mučeno je i ubijeno
stotine osoba. (...) Riječki prefekt Testa ističe se u osvetama nad
civilnim stanovništvom u provinciji. U lipnju daje zapaliti sedam
sela i ubiti desetke osoba. U srpnju je uništeno selo Podhum blizu
Rijeke, strijeljano je 108 nenaoružanih civila, a 800 deportirano.
(...) Potom, samo fojbe."