DE-BA-HR-SUDOVI-Sudovi-Politika RDW 31. III. TJEDNICI NJEMAČKI RADIO - RDW31. III. 2000.Pregled tjednoga tiskaNjemački politički tjednik 'Der Spiegel' analizira prvi proces u povijesti koji se pred haaškim sudom za ratne zločine vodi
protiv trojice srpskih vojnika zbog sustavnog provođenja nasilja nad ženama u Bosni. Ovaj slučaj je presedan u povijesti međunarodnog sudstva jer do sada silovanje žena u ratu nije u međunarodnom pravu imalo status ratnog zločina. Dragoljub Kunarac, Radomir Kovač i Zoran Vuković optuženi su za zločine nad muslimanskim ženama u Foči za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini. 'Der Spiegel' upozorava na važnost ovoga procesa za koji kaže da je novum u pravnoj povijesti i vrlo odvažan pothvat, jer do sada seksualno nasilje iz političkih motiva nije bilo smatrano slučajem kršenja ljudskih prava i kao takvo nije moglo biti tretirano kao zločin nad čovječanstvom. Žene kao plijen i silovanje kao oružje nisu bili tema za Ujedinjene narode. Tek 1992. godine je UN-ovo povjerenstvo za ljudska prava definiralo organizirano nasilje nad ženama kao ratni zločin - ponukano dnevnim stravičnim izvješćima iz Bosne. Neobični politički publicitet i politizacija u međunarodnim medijima išli su na ruku ženskim žrtvama u ovom ratu, ali je bila nužna i civilna
NJEMAČKI RADIO - RDW
31. III. 2000.
Pregled tjednoga tiska
Njemački politički tjednik 'Der Spiegel' analizira prvi proces u
povijesti koji se pred haaškim sudom za ratne zločine vodi protiv
trojice srpskih vojnika zbog sustavnog provođenja nasilja nad
ženama u Bosni. Ovaj slučaj je presedan u povijesti međunarodnog
sudstva jer do sada silovanje žena u ratu nije u međunarodnom pravu
imalo status ratnog zločina. Dragoljub Kunarac, Radomir Kovač i
Zoran Vuković optuženi su za zločine nad muslimanskim ženama u Foči
za vrijeme rata u Bosni i Hercegovini. 'Der Spiegel' upozorava na
važnost ovoga procesa za koji kaže da je novum u pravnoj povijesti i
vrlo odvažan pothvat, jer do sada seksualno nasilje iz političkih
motiva nije bilo smatrano slučajem kršenja ljudskih prava i kao
takvo nije moglo biti tretirano kao zločin nad čovječanstvom. Žene
kao plijen i silovanje kao oružje nisu bili tema za Ujedinjene
narode. Tek 1992. godine je UN-ovo povjerenstvo za ljudska prava
definiralo organizirano nasilje nad ženama kao ratni zločin -
ponukano dnevnim stravičnim izvješćima iz Bosne. Neobični
politički publicitet i politizacija u međunarodnim medijima išli
su na ruku ženskim žrtvama u ovom ratu, ali je bila nužna i civilna
hrabrost poniženih žena koje su prevladale sram i progovorile o
ovim događajima, zaključuje 'Der Spiegel'.
Hamburški tjednik 'Der Spiegel' bavi se i analizom stanja u
Jugoslaviji godinu dana nakon NATO-ove vojne intervencije.
Neposredni povod je godišnje izvješće koji je prošli tjedan
njemačkoj vladi podnio njemački ministar vanjskih poslova Joschka
Fischer. U njemu se mogu naći pozitivne ocjene djelovanja
međunarodne zajednice. Novinar 'Der Spiegela' upućuje, međutim, u
svome tekstu na sve probleme koje NATO-ova vojna intervencija nije
riješila. List tvrdi da u međuvremenu prijeti već sljedeći sukob s
Miloševićem, ovoga puta zbog Crne Gore. Kad u travnju stožer
europskih postrojba preuzme zapovjedništvo jedinica KFOR-a, mogao
bi nepredvidivi lukavi taktičar iz Beograda pokušati staviti novu
zajedničku obrambenu politiku Europe na vojnu kušnju. Stvari tada
ne bi mogle biti riješene s eventualnim kirurškim zračnim napadima
kao prije godinu dana. Kopnene postrojbe se, naime, već nalaze
tamo: oko 45.000 vojnika iz 38 zemalja stacionirano je na Kosovu i u
Makedoniji, a među njima je i 5700 Nijemaca. 'Naši dečki', kaže
jedan skeptični Scharpingov pomoćnik, 'spremni su za akciju'.
Unatoč 'gromoglasnim najavama' američkog predsjednika Billa
Clintona potpore koju će NATO pružiti Crnoj Gori, prema riječima
jednoga člana Schroederove crveno-zelene ekipe, u njemačkoj vladi
o tom pitanju vlada šutnja. 'Ta tema je', kaže on, 'tabu', piše 'Der
Spiegel'.
Zgražanje i šok u Europi ovih je dana izazvalo otkriće britanskog
novinara Duncana Campbella da su Sjedinjene Države sustav za
prisluškivanje 'Echelon' iskorištavale za špijuniranje pojedinih
europskih poduzeća. Taj je sustav instaliran još u doba 'hladnog
rata', a Amerikanci su ga zadržali kako bi, navodno, dolazili do
tajnih podataka o vrhunskoj tehnologiji na čijem razvoju rade
europske tvrtke. Na tu ozbiljnu optužbu u tjedniku 'Die Zeit',
protupitanjem je odgovorio bivši šef CIA-e James Woolsey: 'I zašto
smo onda špijunirali? Campbellovo izvješće daje jasan odgovor na to
pitanje, i to na onom mjestu na kojem on navodi jedina dva slučaja u
kojima su europske tvrtke navodno bile cilj tajnih američkih
istraživanja. O Thomson-CSF-u u izvješću se kaže: Tvrtka je navodno
potkupila članove izbornog tijela brazilske Vlade. A u svezi s
Airbusom se tvrdi kako je njegov predstavnik jednom službeniku
saudijske Vlade ponudio mito. U europskim izvješćima te se
činjenice uglavnom zanemaruju. Točno je, moji kontinentalni
prijatelji, mi smo vas špijunirali zato što vi potkupljujete.
Proizvodi vaših tvrtki često su skuplji ili tehnološki lošiji od
proizvoda vaših američkih konkurenata. Zato vi tako često
podmićujete. Suradnja vaših Vlada često ide tako daleko da je novac
uporabljen za korumpiranje u više europskih država čak moguće
odbiti od poreza', ističe šef CIA-e Woolsey u tjedniku.
'Die Zeit' donosi i komentar o posjetu Pape Ivana Pavla II. Izraelu.
List piše da je tim putovanjem Ivan Pavao II. u određenoj mjeri
prerastao svoj cjelokupni pontifikat i njime utvrdio jedan
crkveno-povijesni datum, daleko iznad Katoličke crkve. Korijeni
kršćanstva nalaze se u židovstvu, u jednom paradoksalnom odnosu
istovjetnosti i razlike. Ali, kao da nisu u stanju prihvatiti
zagonetku vlastitog podrijetla, kršćani su u svojoj povijesti
uglavnom negirali paradoks tih korijena, pa čak ga i nasilno
uništavali. I na kraju, oni se nisu dovoljno hrabro suprotstavili
genocidu počinjenom nad njihovom odmetnutom braćom. Papa se svojim
putovanjem ne samo zemljopisno, već i teološki vratio na polaznu
točku povijesti. I upravo u toj ljudskoj veličini, dakle u svojoj
skromnosti, svojem supatništvu, Ivan Pavao II. ostavio je iza sebe
sva pitanja koja se pojavljuju u odnosu na njegovu nedavno
proglašenu mea culpa. On je u prvom redu iza sebe ostavio rimsku
kuriju i njezine sumnjičavce, koji su mu, kako je rekao jedan
biskup, pri tome 'ulili mnogo vode u vino'. To je Papi uspjelo zato
što je nužni neuspjeh učinio središtem svojeg priznanja,
zaključuje komentator 'Die Zeita'.
(RDW)