IT-20.4.CORRIERE-GLOBALIZ.MCDONALD'

ITALIJA CORRIERE DELLA SERA 20. IV. 2000. "Sveti ratovi" protiv globalnog hamburgera "Predvidio je to prije pet godina američki politolog Benjamin Barber u jednoj hit knjizi naslovljenoj 'Jihad protiv Mc Svijeta'. Kako napreduje globalizacija, svijet kojega je McDonald's postao simbol (upravo McSvijet) stvara fundamentalističke i nasilne reakcije odbijanja. Dio toga svijeta čini i tvrdi separatizam, ali i želja da se zatvori u neku vrstu malog starog univerzuma, gdje nema mjesta za izvanjske (a još manje za strance), što je tendencija koja se poput mrlje ulja širi oko Alpa, od Švicarske do Austrije sve do Friulija. Filozof Isaiah Berlin ju je nazvao 'svjetskom reakcijom na središnje doktrine liberalnog racionalizma, u zbrkanom traženju novog morala', jednom reakcijom protiv 'stranke napretka, socijalističke ili liberalne', koja se, za razliku, uvijek predstavlja kao kozmopolitska i univerzalistička. Kada su 1954. braća Maurice i Richard McDonlad predstavili pljeskavicu od mljevenog mesa u svojem malom drive-inu u San Bernardinu, blizu Los Angelesa, htjeli su da bude uvijek istih dimnezija i da ima isti okus na kojem god mjestu bila pečena i pojedena. (...) No unatoč njihovoj želji, ta pljeskavica od oko pet dekagrama i sedam centimetara u promjeru postala je koncentrat svih mržnja i svih frustracija. Pada na um uspjeh 'teorije zlatnog luka' (inicijal 'M' čini takozvani Golden Arch koji obilježava McDonald's u bilo kojem dijelu svijeta) koju je iznio Thomas Friedman u 'New York Timesu': 'Kada jedna zemlja dostigne gospodarsku razinu u kojoj je srednji stalež dovoljno velik da može održavati jednu mrežu McDonald'sa', piše on, 'ona postaje McDonald's zemlja. A u McDonald's zemljama ljudi ne vode ratove, nego radije stoje u redu za hamburger'. Već je i glavni stožer američke grupe uvidio da ta utopija ne funkcionira i izradio je drugačiju strategiju: ipak ne napuštajući Big Mac, standardizirano jelo ostavlja mjesta mjesnim ukusima: na krajnjem istoku McDonlad's prodaje rižu, u južnoj Americi tacose, u Italiji salatu ili tjesteninu. To je jedan kulturalni odgovor, i više nego trgovački, i priznanje da se globalizacije ne može svugdje predstaviti na isti način, te da mora paziti na 'iznimke', kako kažu Francuzi. To je umjereni odgovor, neka vrsta 'trećeg puta' između tupog podčinjavanja i slijepog odbijanja", piše Stefano Cingolani.