US-S-KANDIDATI-Vlada-Diplomacija-Tržište/cijene US 4. IV. WT GLOBALIZACIJA SJEDINJENE DRŽAVETHE WASHINGTON TIMES4. IV. 2000.Tko vlada globalnim selom?"Budući da su im nominacije sad osigurane, potpredsjednik Al Gore i guverner George
W. Bush krenuli su u zaista važnu kampanju - u zoru novoga stoljeća, u doba kad se država i svijet radikalno mijenjaju zbog ubrzanog napretka tehnologije. Dok se važnost vremena i udaljenosti sve više smanjuje, tehnologija stvara pravo globalno selo. Dok kandidati razvijaju svoj program, potrebno je da otvoreno progovore o pitanju prednosti i nedostataka sile koja će u sljedećem desetljeću više od bilo čega utjecati na glasače: riječ je o globalizaciji", piše Clyde Prestowitz, predsjednik Instituta za gospodarsku strategiju."Na prvi pogled možda se čini da je to teoretsko, pa čak i akademsko pitanje; složeno i iznad shvaćanja velike većine izbornog tijela. Glasači, kao što obrazovani ljudi često tvrde, ni izbliza toliko ne mare za događaje u svijetu kao što im je stalo do domaćih pitanja. Politički stratezi će tvrditi da bit kampanje nije toliko u poučavanju javnosti koliko u tome da se okarakterizira protivnik i ne propusti odgovoriti na optužbe. (....)
SJEDINJENE DRŽAVE
THE WASHINGTON TIMES
4. IV. 2000.
Tko vlada globalnim selom?
"Budući da su im nominacije sad osigurane, potpredsjednik Al Gore i
guverner George W. Bush krenuli su u zaista važnu kampanju - u zoru
novoga stoljeća, u doba kad se država i svijet radikalno mijenjaju
zbog ubrzanog napretka tehnologije. Dok se važnost vremena i
udaljenosti sve više smanjuje, tehnologija stvara pravo globalno
selo. Dok kandidati razvijaju svoj program, potrebno je da otvoreno
progovore o pitanju prednosti i nedostataka sile koja će u
sljedećem desetljeću više od bilo čega utjecati na glasače: riječ
je o globalizaciji", piše Clyde Prestowitz, predsjednik Instituta
za gospodarsku strategiju.
"Na prvi pogled možda se čini da je to teoretsko, pa čak i akademsko
pitanje; složeno i iznad shvaćanja velike većine izbornog tijela.
Glasači, kao što obrazovani ljudi često tvrde, ni izbliza toliko ne
mare za događaje u svijetu kao što im je stalo do domaćih pitanja.
Politički stratezi će tvrditi da bit kampanje nije toliko u
poučavanju javnosti koliko u tome da se okarakterizira protivnik i
ne propusti odgovoriti na optužbe. (....)
No činjenica je da vanjski poslovi više nisu toliko vanjski. Kad
rasprodaja na tokijskoj burzi izazove pad vrijednosti mirovinskih
fondova na koje se većina Amerikanaca oslanja u mirovini, japanski
događaji izazivaju veliki interes. Masovni javni prosvjedi na
prošlogodišnjem sastanku Svjetske trgovinske organizacije u
Seattleu na dramatičan način ističu 'mjesne' brige koje mnogi
Amerikanci gaje u vezi s globalizacijom.
Gruba je stvarnost da Bush i Gore jednostavno ne mogu zanemariti
velike potencijalne koristi ili potencijalnu cijenu
globalizacije. Globalni forum Instituta za gospodarsku
strategiju, koji će se ovoga svibnja održati u Washingtonu,
predstavljat će prvu veću reviziju tih pitanja na američkom tlu
poslije Seattlea. Prijedlozi koje će svjetski poslovni i politički
vođe na tom sastanku iznijeti o pitanju optimizacije prednosti i
istovremenom minimiziranju troškova galopirajuće integracije
svjetskih gospodarstava, ključ su za nastavak prosperiteta i
sigurnosti Amerike i svijeta. Način na koji će se Bush i Gore
postaviti prema tim pitanjima ključ je njihovih izbornih izgleda.
S jedne strane, kandidati moraju razumjeti, i navesti glasače da
shvate, da je globalizacija temeljni nacionalni interes Amerike iz
dva razloga. Prvo, zato što je ona jedan od ključeva 'novog
gospodarstva' i drugo, jer je to najsnažnija sila globalne
demokratizacije i mira. Za nevjerojatan rast i prosperitet u
proteklom desetljeću nisu bili zaslužni samo Amerikanci koji rade
marljivije i pametnije. Dobrim su dijelom za to zaslužni tok
kapitala, roba i usluga iz inozemstva koji su financirali američko
pozajmljivanje i držali tečaj dolara visokim a inflaciju niskom.
Inozemna tržišta omogućila su američkim proizvođačima i
izvoznicima da proizvedu i prodaju više i smanje troškove
proizvodnje zbog veće količine izvezene robe.
Još važniji od doprinosa američkom prosperitetu jest utjecaj
globalizacije na ostatak svijeta. Najveća prijetnja Sjedinjenim
Državama i svjetskoj sigurnosti danas nije snaga drugih zemalja.
Prije je to njihova slabost. Gospodarska katastrofa u Rusiji ili
Kini ili južnoj Americi potencijalno je daleko opasnija za
Amerikance, svjetsku sigurnost i ljudska prava od bilo kakve
zamislive vojne prijetnje. Rast utemeljen na trgovini,
međunarodnim ulaganjima, tehnologiji i ubrzanom širenju interneta
najbolji je jamac stabilnosti.
Modernim se gospodarstvima ne može upravljati bez povezanosti s
internetom. I decentralizacija i povezanost s informacijskim
društvom moćne su sile za širenje ljudskih prava i demokracije.
Zbog svih tih razloga kandidati nam trebaju reći kako u ovom
globalnom gospodarstvu namjeravaju omogućiti veću otvorenost,
transparentnost i konkurenciju utemeljenu na pravilima.
No koristi globalizacije imaju svoju cijenu. Ubrzana tehnološka
promjena, premještanje kapitala širom svijeta brzinom svjetlosti i
novi obrasci međunarodne proizvodnje i ponude ponekad su
uznemirujući. Oni potkopavaju tradicionalne odnose i zamjenjuju
stare, ugledne strukture i ustanove stvarajući pritom nesigurnost,
pa čak i strah. Iako ima mnogo pobjednika, neki će također
nesumnjivo doživjeti bolne gubitke. (...)
Iako je Amerika prosperirala tijekom prošlog desetljeća, druge su
se zemlje i regije na globalnoj sceni suočavale s krizama,
stagnacijom i bolnim preustrojem. Zbog toga što Amerikanci
posjeduju većinu najdinamičnijih i najuspješnijih globalnih
kompanija, globalizacija ponekad izgleda kao amerikanizacija za
ljude u drugim dijelovima svijeta, koji se boje prevlasti američkog
diva. Ovdje također postoji sve veći strah od međunarodne digitalne
razvodnice koja će ostaviti druge zemlje iza Sjedinjenih Država.
(...)
Vjerojatno će najveći zadatak novoga predsjednika biti odlučiti na
koji način maksimalno iskoristiti vrijednost globalizacije uz
najmanju moguću cijenu. Moramo znati kako to Bush i Gore planiraju
učiniti - a što prije to saznamo, to bolje."