NJ 13.4. WELT: PROTIVNICI GLOBALIZACIJE

NJEMAČKA DIE WELT 13. IV. 2000. Globalizacija i njezini protivnici "Sablast globalizacije kruži svjetskim gospodarstvom: što veće blagostanje proizvode, to se njezini kritičari agresivnije organiziraju. Krajem ovoga tjedna, kada se Međunarodni monetarni fond i Svjetska banka sastanu na proljetnom zasjedanju, Washington se ponovno mora pripremiti za demonstracije. Pritom valja napomenuti da aktivisti dijelom slijede bizarne strategije. Kad bi politika prihvatila njihov svjetonazor, siromašnima bi umjesto kruha ponudila kamen. Globofobna internacionala razvila se u sveprisutan teror konferencija. Akcije se usklađuju preko interneta. U Seattleu je taj pokret minirao konferenciju o svjetskoj trgovini, u Davosu i ostalim tijelima pridobio je u najmanju ruku pozornost medija. Riječ je o postrojbi koju čini tisuću nevladinih udruga: zaštitnika okoliša i potrošača, socijalnih aktivista i sindikata, crkvenih vođa i lobbysta, misionara i pomagača pri razvoju različitih vrsta. Ta je postrojba uspjela - iako bez demokratskog mandata - dočarati međusobno isprepletenu svjetsko gospodarstvo kao pravu prijetnju. Nerijetko čak i politika dospijeva u mlin aktivista. Kao argument protiv globalizacije istaknuta je tvrdnja da taj proces povećava nepravdu pri raspodjeli dobara između bogatih i siromašnih; da oduzima suverenost nacionalnim državama; da funkcionira kao kasino-kapitalizam u inscenaciji industrijskih država, obilježen prijezirnim odnosom prema čovjeku. Kritičari tog procesa ignoriraju činjenicu da globalna konkurencija povećava blagostanje. Ne uviđaju da su zemlje Trećeg svijeta u protekla tri desetljeća utrostručile svoj udio u svjetskoj trgovini te da tranzicijske zemlje mogu amortizirati svoju demografsku eksploziju samo svojim gospodarskom otvaranjem. Nevladine pak udruge smatraju da otvaranje tržišta podrazumijeva izrabljivanje. No, njihova strategija šteti upravo onima kojima želi pomoći. Primjerice, nevladine udruge zahtijevaju uvođenje socijalnih i ekoloških standarda u Trećem svijetu. Ta je namjera dobra, ali nije dobro promišljena: naime, uvođenje ekoloških i socijalnih standarda u trgovinsku razmjenu prouzročilo bi širenje skrivenog oblika protekcionizma. Uz izliku da određena zemlja dopušta dječji rad, da izrabljuje žene ili onečišćuje zrak, industrijske bi zemlje mogle postaviti samovoljna trgovinska organičenja. Bude li prihvaćen zahtjev dobronamjernih ljudi iz nevladinih udruga, siromašne će zemlje postati još siromašnije. Među kritičarima globalizacije raširena je zastarjela idila: svi siromašni žive sretno u svom seoskom okružju - samo privreda onemogućuje njihovu opskrbu vodom i hranom. Pritom valja napomenuti da im te osnovne egzistencijalne uvjete nudi upravo otvorena privreda. Nostalgična utopija o ljupkom razvojnom biotopu promične upravo ono protiv čega se navodno bori: siromaštvo. Najveća je opasnost za poštenu svjetsku trgovinu protekcionizam. Budući da aktivisti ignoriraju blagostanje koje proizlazi iz međusobne gospodarske isprepletenosti, često nehotično podupiru protekcioniste. Europska unija i ostali gopodarski blokovi koji ne žele otvoriti svoje granice za gladne nove ponuđače, stječu tako neželjene pristaše - upravo iz redova svojih protivnika. Tako aktivisti oduzimaju siromašnim zemljama njihove prednosti na području troškova a time i šanse za razvoj. Osporavaju iskustvo koje su nacionalne ekonomije stjecale stoljećima: naime, politika izolacije nikad dosad nije rezultirala prevladavanjem siromaštva - iako revne nevladine udruge obećaju upravo takav razvoj događaja. Ključ problema da neke zemlje u razvoju više od ostalih profitiraju od globalizacije leži u činjenici da su se neke od njih otvorile odmah i ofenzivno dok su druge oklijevale. Činjenica da je rasprava o globalizaciji krenula u tako pogrešnom smjeru predstavlja i simptom slabosti industrijskih zemalja. Naime, one nisu uspjele uvjerljivo prikazati prednosti međusobnog trgovinskog prepletanja. Time su prepustile teren dobrodušnim ali demagoškim pojednostavljivačima problema. Ta tolerirana dezinformacija pripremila je plodno tlo za okolnost koju je teško kontrolirati: strah. Osim toga, zagovornici slobodne trgovine nisu uvijek pretakali svoju odanost otvorenom tržištu u konkretna djela (...)", napominje Peter Gillies na kraju komentara.