HR-ODCJEPLJENJE-Organizacije/savezi-Strana pomoć-Ratovi US 23. III. IHT PFAFF INTERVENCIJE SJEDINJENE DRŽAVETHE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE23. III. 2000.Zapadu nedostaju jasna pravila o 'humanitarnim intervencijama'"Zajednički motiv
tri najvažnija sukoba koja se trenutačno događaju u svijetu - na Kosovu, u Čečeniji i u Tajvanu - povratak je izgubljenog teritorija", piše William Pfaff."Izgubljeni teritoriji spajaju sukob zamisli i nadmetanje nacionalnih težnji: bi li Kosovo trebalo biti albansko ili srpsko, Čečenija neovisna ili ruska, Tajvan neovisan ili kineski.Taj problem otežavaju moderna pitanja o postojanju demokracije i poštivanju ljudskih prava - na Kosovu postoje krhke težnje u tom smjeru, u Čečeniji ih nema, u Rusiji su sumnjive. Na Tajvanu je to dobrim dijelom ostvareno, a u Kini još daleko.A međunarodna zajednica odgovara na proturječan način, pod utjecajem povijesti pojedinačnih sukoba, obveza koje su inozemni čimbenici preuzeli, te iznad svega, praktičnosti.Doba 'humanitarnih intervencija', predmet mnogih optimističnih ali špekulativnih rasprava na Zapadu, uspjelo je tek probno i zbrkano stići na međunarodnu scenu.Postoji ozbiljna opasnost da će intervencija na Kosovu propasti.
SJEDINJENE DRŽAVE
THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE
23. III. 2000.
Zapadu nedostaju jasna pravila o 'humanitarnim intervencijama'
"Zajednički motiv tri najvažnija sukoba koja se trenutačno
događaju u svijetu - na Kosovu, u Čečeniji i u Tajvanu - povratak je
izgubljenog teritorija", piše William Pfaff.
"Izgubljeni teritoriji spajaju sukob zamisli i nadmetanje
nacionalnih težnji: bi li Kosovo trebalo biti albansko ili srpsko,
Čečenija neovisna ili ruska, Tajvan neovisan ili kineski.
Taj problem otežavaju moderna pitanja o postojanju demokracije i
poštivanju ljudskih prava - na Kosovu postoje krhke težnje u tom
smjeru, u Čečeniji ih nema, u Rusiji su sumnjive. Na Tajvanu je to
dobrim dijelom ostvareno, a u Kini još daleko.
A međunarodna zajednica odgovara na proturječan način, pod
utjecajem povijesti pojedinačnih sukoba, obveza koje su inozemni
čimbenici preuzeli, te iznad svega, praktičnosti.
Doba 'humanitarnih intervencija', predmet mnogih optimističnih
ali špekulativnih rasprava na Zapadu, uspjelo je tek probno i
zbrkano stići na međunarodnu scenu.
Postoji ozbiljna opasnost da će intervencija na Kosovu propasti.
Sam NATO bi mogao malaksati kao posljedica događaja u tom
području.
Senatori Joseph Biden i Robert Byrd, i republikanski predsjednik
senatskog Povjerenstva za oružane snage John Warner, nalaze se među
utjecajnim američkim zakonodavcima koji europskim članovima NATO-
a govore da bi se Sjedinjene Države trebale povući s Kosova ako
Europljani ne zadovolje niz uvjeta o povećanju snaga i fondovima za
obnovu Kosova i održavanje mira u području.
Washington je uvjeren da Europa nije ispunila svoje obveze na
Kosovu. Vodstvo Europske unije bavit će se tim problemom na
ovotjednom sastanku u Lisabonu. U međuvremenu, dvojica glavnih
čimbenika na Kosovu odlučili su izazivati nasilje, zbog vlastitih
nacionalnih ciljeva.
Nominalno razvojačena KOV, ili njegovi radikalni elementi,
napadaju srpske snage u uglavnom albanskom području Srbije, koje
leži uz američki sektor. Oni žele taj teritorij i njegove ljude
dodati 'većem' neovisnom Kosovu. Nadaju se izazvati Amerikance i
druge snage NATO-a da se bore na njihovoj strani.
Sami Srbi imaju interes u uvlačenju američkih snaga jer misle da bi
američke žrtve ubrzale povlačenje Amerikanaca, što bi ostavilo
NATO u krizi a Kosovo otvoreno za ponovno srpsko osvajanje.
Jedan mrtvi Amerikanac ne bi doveo do toga, primjetio je jedan
europski promatrač, 'ali čitav vod mogao bi biti dovoljno.'
Dovoljno za što? Da se Amerikance navede da napadnu Srbe, misle
albanski radikali. Da napuste Kosovo, nadaju se Srbi. A to bi, kaže
francuski dužnosnik, 'bio kraj NATO-a'.
Srbija, međutim, ima više prava na Kosovo nego Rusija na Čečeniju,
koja je došla pod ruski nadzor tek u 19. stoljeću, nakon što su
Čečeni poveli islamski otpor širenju ruskog carstva u Kavkazu.
Srpska je nacija stvorena u srednjovjekovnoj borbi na kosovskim
poljima protiv Turaka.
Svejedno, zapadne snage gotovo su prihvatile neovisnost za Kosovo
kad su u plan Rambouilleta uvrstile referendum o neovisnosti.
Srpsko odbijanje plana izazvalo je napade NATO-a prošle godine. Što
se tiče Čečenije, Zapad nije ponudio nikakvu potporu za neovisnost.
(...)
Kinesko pravo na Tajvan, poput srpskog na Kosovo, povijesno je i
kulturno. (...) Postoje i druge paralele svim tim potraživanjima
izgubljenih teritorija. Meksiko bi mogao tražiti svoje u
jugozapadnom dijelu Sjedinjenih Država. Europa, posebno srednja i
istočna Europa, imali su mnogo takvih situacija, mirno riješenih
(bar zasad).
Nema općeg načela koje rješava problem. Svejedno je korisno biti
svjestan doslovno nenačelne politike koju Zapad primjenjuje nudeći
autonomiju Kosovu, a istodobno ju ne odobravajući za Čečeniju, ili
priznavajući kineski suverenitet na Tajvanu samo radi umirenja
nedemokratske i nesigurne vlade koja nudi poslovne prigode
Zapadu.
Postoji li jedno načelo koje bi se moglo primjeniti, to je načelo
zastupničke vlade. Tajvan ju ima. Kina ne. Zapad bi, po mojem
mišljenju, trebao poduprijeti autonomiju Tajvana dok Kina ne bude
imala demokratske ustanove. On se trudi uspostaviti ih na Kosovu.
Mogao bi čak reći više o njima u Rusiji, koja će u nedjelju održati
izbore koji su izgubili svaki smisao."