FR-LE MONDE10.3.BRČKO I DAYTON U BH

FRANCUSKA LE MONDE 10. III. 2000. U zaboravljenoj Bosni, mirovni proces utvrđen u Daytonu nije položio ispit "Kako nova zbivanja potiskuju stara, Kosovo je učinilo da pomalo zaboravimo na Bosnu gdje je međunarodna zajednica, prije četiri i pol godine, uključila velike vojne i civilne snage radi uspostave trajnog mira. Kako bi ispravili taj očiti zaborav i potaknuli mirovni proces kojemu su poticaji potrebni, američka državna tajnica Madeleine Albright i neki međunarodni dužnosnici među kojima je Chris Patten, povjerenik Europske unije za vanjske poslove, susreli su se 8. ožujka u Brčkom, na sjeveru Bosne. Bila je to savršena prigoda da se pošalje poruka optimizma, budući da je prijepor oko toga grada u kojemu neki vide bombu s kasnim paljenjem koja prijeti čitavu mirovnom planu zaključenom u studenom 1995. u Daytonu, napokon službeno riješen u srijedu. Gradske vlasti u Brčkom zapravo su dugo bile žrtve strasti. To je strateško mjesto: na području gdje je srpska zona široka samo pet kilometara, grad vezuje njezin istočni i zapadni dio; od njega ovisi teritorijalna cjelovitost bosanske republike srpske. Da bi zauzele grad i protjerale njegove nesrpske stanovnike, srpske su snage u Bosni 1992. započele provoditi nasilje bez milosti. U Daytonu, gdje Hrvati i Muslimani nisu htjeli prihvatiti gotov čin, problem se nije mogao riješiti, pa je njegovo rješavanje povjereno međunarodnoj arbitraži. Objava odluke odgađala se više puta, budući da je tema još uvijek bila opasna. Dakle, Madeleine Albright danas ima razloga za zadovoljstvo jer je stupio na snagu novi status Brčkog, prema kojemu je on neutralno područje pod izravnim nadzorom bosanskih saveznih ustanova, s višeetničkom upravom. Ona je 'zlogukim prorocima' nazvala one koji su predvidjeli da će napetost u Brčkom jednom upropastiti čitav mirovni proces u Bosni. Ipak, kao i druge točke na koje je upozorila međunarodna zajednica u Bosni, ni ova potpuno ne uklanja sumnje. Posebni je status Brčkog još jedna dopuna vrlo neobičnoj institucijskoj građevini iz Daytona koja do sada nije pokazala svoje mogućnosti. Četiri i pol godine nakon sporazuma iz Ohia, mir vlada Bosnom u vojnom smislu, ali čini se da nema nikakvih drugih rezultata. Međuetnička se majoneza ne zgušnjava, a za sada nije pronađen način kako to učiniti. Gospođa Albright to zna, kao i drugi dužnosnici na Zapadu koji, kada moraju govoriti o Bosni, imaju na pameti samo ovo pitanje: kako postići da Bosanci sami 'usvoje' mirovni proces? Drugim riječima, ustanove koje su utvrđene u Daytonu - konstitutivni 'entiteti' bosanske federacije, višeetničke sastavnice različitih skupština, posebni statusi za ovaj ili onaj grad, zajedničko predsjedništvo itd.- još su umjetna građevina koju su zalijepili moćni skrbnici koji u to doba nisu mogli učiniti ništa bolje i koja do sada nije dala čvrstu podlogu za izgradnju budućnosti i za odlazak Zapada s tog područja. Wolfgang Petritsch, visoki civilni predstavnik (bosanski Kouchner) koji je početkom tjedna kratko boravio u Parizu, sam priznaje: nijedna među višeetničkim ustanovama koje su osnovane u Daytonu ne radi, a predstavnici različitih zajednica nemaju zajedničkog interesa doli da si podmeću klipove pod noge. Tko je tomu kriv? Nacionalističke stranke koje je Daytonski sporazum samo ojačao. U prilog im ide stvoreni sustav, od njegova dna do vrha: nepriznavanje mjesne vlasti, sustavi gospodarske prevlasti i korupcije, izborni sustav koji ih gotovo automatski vraća na dužnost, ustroj države koji je jedinstven samo po imenu i koji zapravo potvrđuje podjele nametnute ratom. G. Petritsch predano obavlja svoju dužnost u Sarajevu. On se strpljivo zauzima za pomirbu, primjerice dobiva prividni pristanak jednih i drugih na novi status Brčkog, tu i tamo pokazuje svoju moć - tražeći da se zatvori buntovnička televizija, odbacujući izazovno imenovanje, ili pak koreći Aliju Izetbegovića kada, nedugo prije općinskih izbora koji se trebaju održati sljedeći mjesec, bivši junak jedinstvene Bosne oživljava ratnički rječnik protiv 'četnika' i 'ustaša'... No to neće biti dovoljno. Kao ni pozivi koje je u srijedu u Sarajevu upravila gđa Albright u korist 'temeljnih reforma i stvarne borbe protiv korupcije'. G. Petritsch je zacijelo došao u Pariz, kao i u druge prijestolnice Zapada, kako bi rekao da Bosnu ne treba zaboraviti. Ona opet traži diplomatsko zalaganje, budući da Daytonski sporazum nije riješio ništa bitno i, na ovaj ili onaj način, treba poći dalje. Srpski je grad Brčko ujedinjavao Srbe na istoku i na zapadu Bosne u zajedničku sudbinu i davao nadu onima koji su htjeli zauvijek okrenuti leđa Sarajevu; naprotiv, višeetnički grad Brčko dijeli njihove sudbine i ustvari oduzima nadu Srbima na Zapadu koji su skloni odcjepljenju. No prije nego se počne slaviti pobjeda zbog Brčkog, treba prebrojiti protjerane Hrvate i Muslimane koji će se moći vratiti. Trebat će procijeniti kakav je stvaran učinak statusa proglašenog na papiru. Trebat će svesti račune, kao što treba učiniti i za čitavu Bosnu gdje ništa - ili gotovo ništa - ne ide naprijed na putu prave pomirbe", izvješćuje Claire Trean.