YU 16. 3. SRPSKI TISAK

SRBIJA VEČERNJE NOVOSTI 16. III. 2000. Promašaj emisara "Uoči nevesele godišnjice agresije NATO-a na SRJ, na Kosovu i Metohiji boravili su visoki emisari Zapada: prvo glasnogovornik State Departementa James Rubin, u svojstvu osobnog izaslanika šefice američke diplomacije, a potom prvi diplomat EU, Javier Solana. U oba slučaja misije su bile 'vatrogasne' - da svojim saveznicima, političkim vođama kosmetskih Albanaca, prenesu upozorenje kako su 'pretjerali', to jest da bi, u ostvarivanju svojih krajnjih ambicija - neovisnog i etnički čistog Kosova - morali biti strpljiviji i umjereniji, jer način na koji su to radili u proteklih devet mjeseci diskreditira i velike sile koje su im sponzori. (...) I Rubin i Solana su opet (...) za sugovornike izabrali 'svoje Srbe', 'predstavnike srpske oporbe', ignorirajući službene predstavnike Srbije i Jugoslavije, i time, tko zna koji put, prekršili i slovo i duh rezolucije UN-a kojom je završeno bahato NATO bombardiranje, licemjerno kršteno 'humanitarna intervencija'. (...) Ignoriranje službenih srpskih vlasti prema tome nije samo grubo kršenje međunarodnih pravnih norma, nego i elementarnoga diplomatskog bontona...." DANAS 16. III. 2000. Kinezi u Srbiji "Nadao sam se da je riječ o neukusnoj šali. Budući da, ipak, Dragana Veselinova i njegovu Koaliciju Vojvodina ne držim neozbiljnim, počinjem vjerovati da priča o 40.000 Kineza koji su na putu ili su već dobili jugoslavensko, znači i srpsko državljanstvo, i nije baš sumanuta izmišljotina. Njihova najezda na ovdašnje prostore, tržnice i buvljake, svakodnevna je slika, pa kad nam već dodatno 'uljepšavaju' ambijent, sivilo sive ekonomije, nekome je u vlasti očito sinula briljantna zamisao kako da najkraćim putem ostvare zamisao o planetarnom sjedinjavanju slobodarskih naroda, na čijem će čelu biti Srbija, odnosno ono što je od nje preostalo.(...) Tihi i nenametljivi, shvatili su Kinezi da je opća srpska frka njihova jedinstvena prilika da nešto i u svom i u životu Srba ozbiljnije učine. I zarade, dabome. (...) svi će u krajnjem ishodu biti na dobitku: Kinezi, kojima je, čini se, pripala čast da u tuđoj zemlji budu 'građani prvog reda' i to samo pod jednim prozaičnim uvjetom da KAD ZATREBA zaokruže 'prepoznatljiv naziv darodavca na glasačkom listiću. Srbi - da ne griješim dušu - Milošević, opet, u prilici da 'odmetnute' Ruse i Crnogorce jednim administrativnim potezom zamijeni pravom vojskom dalekoistočnih prijatelja. Jednim udarcem može riješiti mnoštvo problema: opstanka na vlasti, jeftine radne snage, nataliteta i brojčanoga stanja naroda. Tako da ubuduće s ponosom maše 'imperijalistima' ispred nosa da vode računa što rade i kako se ponašaju s obzirom da je 'nas i Kineza', ili 'nas Srba kineskog podrijetla više od sto milijuna'. Iako mi i dalje nije baš jasno kako to ovdašnjem rigidnom i najrestriktivnijem zakonu o državljanstvu na svijetu uspijeva da preko noći Kineze pretvori u povlaštene građane Srbije, pred očima mi je slika budućih 'slobodnih i demokratskih izbora': kolone razdraganih glasača, s malim članskim knjižicama i plavim putovnicama, hitaju na birališta pjevajući snažno i složno refren pjesme 'Budi se Istok i Zapad'. Ispred ih dočekuju Sloba, Mira i Voja, dijele im crvene karanfile, sendviče i uputu kako da se brže i sigurnije prilagode - srpskoj kulturnoj revoluciji."