YU 11./12. 3. SRPSKI TISAK

SRBIJA POLITIKA-EKSPRES 11. III. 2000. Madeleine i Milo "U nizu privođenja i preslušavanja američkih namještenika i NATO kolaboracionista i obigravanja oko granica SRJ, nalogodavac bombardiranja i ubijanja stotina građana i djece po Srbiji Madeleine Albright, u Sarajevu je, sa svojim crnogorskim pulenom Milom Đukanovićem, prije neki dan, brinula brigu o 'sigurnosti' Crne Gore i 'obećala pomoć Crnoj Gori da se obrani od moguće agresije'..." DANAS 11./12. III. 2000. Nervoza na desnici "Šok - jednom riječju može se opisati hrvatska reakcija na presudu generalu Tihomiru Blaškiću kojom ga je Haaški sud osudio na 45 godina zatvora zbog ratnog zločina nad Muslimanima u selu Ahmići počinjenog 1993. Odmah su se javili zaštitnici nacionalne časti: te je presuda Blaškiću kolektivna osuda hrvatskoga naroda zbog vođenja obrambenoga rata, te je to 'osveta zbog ostvarene samostalnosti hrvatske države', te je u Hagu osuđen 'nevin' čovjek. Stvar je kulminirala pravom antiameričkom histerijom desničara, predvođenih Zvonimirom Šeparovićem, nekad uglednim profesorom kaznenog prava, i nekima koji i sami strahuju od Haaga, poput Tomislava Merčepa, Marinka Liovića i drugih.(..) Oni koji posljednjih dana dižu galamu po Zagrebu zbog svoga 'osuđenog viteza', koji pred američkim veleposlanstvom prosvjeduju protiv Račana i Mesića - kao da su ovi nešto krivi! - potpuno su pogriješili adresu. Valjalo je otići pred sjedište HDZ-a čije je vodstvo, zajedno s državnim vrhom, skrivalo dokumente koji bi mogli bar dijelom olakšati Blaškićevu sudbinu i uputiti na prave krivce i autora 'genocidne činidbe'(...) Opasni čuvar Crne Gore "U ovotjednom intervjuu listu 'Vojska' novi načelnik Glavnoga stožera general-pukovnik Nebojša Pavković izjavio je da se VJ neće nasilno vratiti na Kosovo, nego će to učiniti 'regularnim putem', poštujući Rezoluciju Vijeća sigurnosti UN. To znači kad se 'steknu uvjeti', odnosno kad svjetska organizacija dovrši mandat KFOR-a. Dok se, na jednoj strani, jugoslavenski generali, s njima valjda i njihovi civilni zapovjednici u državnom vrhu, nadaju da bi se tako nešto moglo dogoditi već u lipnju ove godine (uz rusku i kinesku asistenciju), na drugoj vlada opće uvjerenje da se svršetak mandata međunarodnih snaga ne može očekivati bar još desetak godina, a neke procjene govore i o protektoratu nad Kosovom dugom više od dva desetljeća. Ipak, ovom Pavkovićevom izjavom (ako je u međuvremenu na važnijim funkcijama ne porekne) kao da se skida bar jedna enigma iz najnovijega balkanskog potencijalnog ratnog trokuta Kosovo - jug Srbije - Crna Gora.(...) Ako su oko Kosova Miloševiću, a oko juga Srbije međunarodnoj zajednici donekle vezane ruke, situacija sa Crnom Gorom se i dalje smatra najrizičnijom točkom potencijalnoga sukoba i unutar granica SRJ, a i između Srbije i Atlantskog saveza.(...) (...)'heroji kosovske pobjede', generali Ojdanić, Pavković i Lazarević, ubrzano napreduju, a svojim učestalim ostrašćenim govorima ne ostavljaju dvojbe kojoj političkoj opciji pripadaju.(...) Sve odluke se donose bez službene Crne Gore i sasvim je logično što Podgorica, ostajući dosljedna pri stavu da je ovako konstituirana federacija neustavna, ne priznaje Vojsku Jugoslavije kao svoju oružanu silu. Nije li to pokazatelj i da bi armija uskoro mogla ostati bez još jedne države samo zbog toga što nije odoljela iskušenjima sadašnje vlasti i sprječila da ponovno postane predmet političkih manipulacija. Pogotovo ako se budu obistinile sumorne prognoze da bi VJ mogla i u najradikalnijem obliku biti upotrjebljena za intervenciju u Crnoj Gori." VEČERNJE NOVOSTI 12. III. 2000. Krah Ante Markovića "Bivši savezni premijer bivše Jugoslavije i kontroverzni hrvatski poslovni čovjek Ante Marković čija tvrtka se nalazi u Grazu, poslije osmomjesečnoga boravka u Skopju kao savjetnik makedonske vlade za ekonomske reforme, čini se, postao je - nepoželjan. (...) Slavevski (Trajko, ministar za razvoj) otvorio je pravu frontu s vladinim ekonomskim savjetnikom, a koji svakog mjeseca na ime 'plaće' prima 13.500 maraka, plus 200 dolara dnevno za hotelske troškove..." Korijeni nesloge u povijesti "Da su mnogi ugledni ljudi iz Srbije - političari, književnici, intelektualci - imali u prošlosti kritičniji odnos prema Hrvatima, i da su se upozorenja shvaćala na pravi način, možda povijesni tokovi ne bi, u ukupnom zbroju, imali tako tragične posljedice za Srbe. Ne bi se u XX. stoljeću dogodio dvostruki genocid Srba, stravičniji od holokausta (...) Ta riječ povjesničara akademika SANU, izrečena u predstavljanju najnovije knjige Vasilija Krestića 'Znameniti Srbi o Hrvatima', ima danas posebnu težinu. Kazuje da sve ono što nam se poslednjih godina događalo ima svoje korijene u prošlosti i da su se mnogi u Hrvatskoj samo krili iza tzv. jugoslavenske ideje. Ona je poslužila za inkubaciju malih nacija i otvaranje antisrpskog kursa. Krestić, na primjer, nepobitno dokazuje da Strossmayer uopće nije bio veliki zagovornik te ideje, već je zastupao 'austroslavizam' čija je težnja bila uključivanje srpskih zemalja u austrijsko okrilje i početak pokatoličavanja Srba. (...) Dr. Nikša Stipčević tvrdi da Krestićeva knjiga dokazuje koliko je - za razliku od Skerlića, Zmaja ili Slobodana Jovanovića, Jovan Dučić bio vidovit u odnosu na Hrvate, u vrijeme kad su mu tekstove osporavali ministri u vladi u izgnanstvu, Krnjević, Kosanović, Gorl. 'Ovo prihvaćanje srpske štokavštine, mislio je Gaj, ujedinilo bi hrvatske krajeve. A kako je cijela dubrovačka književnost pisana na srpskoj štokavštini, istoj onakvoj na kakvoj su pisane Vukove srpske pjesme, usvajanje srpskoga književnog jezika značilo bi anektirati Dubrovnik za Hrvatsku, a ne ostaviti ga Srbima'. Dučić je, po Stipčeviću, hrabro i točno ocijenio posljedicu Gajeva odnosno hrvatskog opredjeljenja. 'I do nedavno, a možda i danas, ima u nas ljudi koji misle da Dubrovnik nije bio srpsko kulturno i ekonomsko područje'". Predsjednik SANU Dejan Medaković, intervju "(...)- Što mislite o promjenama u Hrvatskoj? - Ništa. Što imam misliti. Oni su završili posao koji su željeli, a to je da dobiju etnički čistu Hrvatsku i sada će svijetu nuditi svoje demokratsko lice. Sad se moraju potvrditi kao demokrati, a onaj ostatak Srba koji više ništa ne predstavlja, to je jedva dva posto, njemu sad i mogu ponuditi neke ljepote pučanstva, izjednačenosti u pravima i njihovu njegovanju..."