NJ 21.II.-SZ-EURO OBVEZUJE

NJEMAČKA SUEDDEUTSCHE ZEITUNG 21. II. 2000. Euro obvezuje "Europska je unija pred najvećim proširenjem u svojoj povijesti. Deset država iz istočne i srednje Europe, kao i Malta i Cipar, guraju se u zajednicu. Aspiranti EU-a ne sanjaju samo o preobilnim bruxelleskim subvencijama za agrarnu politiku i o potpori gospodarski slabih regija. Čežnjive poglede šalju i euru. Kandidati se nadaju da će pristupom Europskoj monetarnoj uniji postići gospodarski napredak. Razumljivo: oni koji su sami siromašni i bez sredstava, rado traže oslonac u jačemu. No to bi zajedno ipak moglo oslabiti zajednicu. Brzopleto uvođenje eura stavilo bi EU na kušnju. Tu opasnost zanemaruju zagovarači širenja. Narodna goapodarstva istočne Europe daleko su još od ispunjavanja maastrichtskih kriterija. Ponajprije je inflacija s prosječno 8,5 posto previsoka. U mnogim istočnoeuropskim državama nedostaje ustaljeni sustav neovisnih središnjih banaka. Svi objektivni čimbenici govore protiv brzog pristupa monetarnoj uniji. Već sada politički željeni, vrlo intenzivni pregovori o pristupu negativno djeluju na imidž eura. Slabost prema američkom dolaru nije samo posljedica oskudnoga gospodarskog rasta u EU. Ona ovisi i o očekivanjima budućega gospodarskog i političkoga razvitka Europe. Pri tomu proširenje EU-a skriva velike opasnosti. Kako se euro-zona sada predstavlja na financijskim tržištima? Unatoč optimističkim prognozama na startu eura 1. siječnja 1999., europska je valuta u odnosu na dolar stalno gubila vrijednost - ukupno oko jedne šestine. To doduše za izvoznu industriju znači silovit poticaj plasmanu, jer sada Amerikanci jeftinije kupuju automobile ili zrakoplove Airbus europske proizvodnje. Naprotiv, uvoznici ništa ne dobivaju: cijene uvozne robe rastu. Poskupljenje ponajprije izazvaju povećane cijene sirovina. Zbog pogrješne tarifne politike mogla bi se razviti čak i opasna spirala zarada. Najnovije povećanje kamata Europske središnje banke slovi kao znak i upozorenje da se opasnost od inflacije u nekim zemljama eura ne smije podcijeniti. Povećanje cijena od tri posto u Irskoj i 2,7 posto u Španjolskoj gotovo je dvostruko veće od prosjeka u euro- zoni. Nije posrijedi dakako samo strah od inflacije i mogućih budućih kamatnih poteza središnje banke, na što se na tržištima kritički gleda. Gospodarstvo jedanaest korisnika eura boluje ponajprije od sporih strukturnih reforma. Južnoeuropske države Španjolska, Portugal i Italija i dalje ubiru na milijarde subvencija iz Bruxellesa. To priječi poduzetničku pojedinačnu inicijativu, a osim toga dovodi do latentnog nepovjerenja u stabilnost eura. I stoga Europska središnja banka stalno traži smanjenje subvencija i sanaciju javnih financija. Ionako već prisutne gospodarske napetosti unutar euro-zone mogle bi se pojačati proširenjem. Bruto domaći proizvod po glavi stanovnika u istočnoj Europi ne dostiže ni polovicu prosjeka EU-a. Nevjerojatno je da bi kandidati za pristup mogli za nekoliko godina nadoknaditi zaostatak. Države istočne Europe još se bore s teretom naslijeđa socijalističkog planskog gospodarstva. Poljska doduše čini veliki napredak u privatizaciji poduzeća, ali pati od posve zastarjele poljoprivrede. U Češkoj stari veliki pogoni rade s birokratskim i nedjelotvornim strukturama. Ti problemi istočne Europljane naravno nisu spriječili da već sada od Bruxellesa traže velike subvencije, osobito za poljoprivredu. Dakako: za širenje EU-a na istok politički nema druge alternative. Samo se tako mogu dugoročno osigurati mir i stabilnost u Europi. Pristup monetarnoj uniji svakako zahtijeva brižljivo ispitivanje. Kome koristi unija s 25 ili 27 država članica čiji se gospodarski temelj raspada? Europska središnja banka s pravom je upozorila da pristup EU-u nipošto nije jamstvo za članstvo u klubu eura. Kandidati za EU moraju najprije dokazati da svoje valute mogu držati stabilnima prema euru najmanje dvije godine. Daljnja je pretpostavka sposobno, slobodno tržište kapitala. Maastrichtski kriteriji za smanjenje inflacije i državnoga duga moraju se ispuniti. I središnja bi banka morala imati pravo na riječ u pregovorima o prijamu. Bilo bi kobno kad bi se središnja banka koja bdije nad stabilnošću eura, morala pokoriti gospodarskoj nestabilnosti novih članica EU-a. Euro će trajno biti jaka valuta samo uz solidnu gospodarsku politiku. Kao politički instrument kojim će se zadovoljiti lakomost kandidata za EU, euro ne vrijedi" - zaključuje Andreas Oldag.