IT-29.X.CORRIERE - EUROPSKI JEZICI PROTIV ANGLOAMERICANA

ITALIJA CORRIERE DELLA SERA 29. X. 2001. "Global angloamerican, ne hvala" "Uzbuna! Novi internacionalni jezik, 'angloamerički', ozbiljno prijeti preživljavanju nacionalnih jezika, onih koje lingvisti nazivaju 'standardnim jezicima'. Zabrinuto upozorenje uputili su odgovorni iz 13 službenih europskih jezičnih instituta (Italija, Francuska, Španjolska, Nizozemska, Švedska, Danska, Finska, Grčka, Belgija, Norveška i, pazite, čak i Engleska) okupljeni u Firenzi na Accademii della Crusca, od 25. do 27. listopada, nakon druga dva susreta koja su se odvila 1999. i 2000.. Da se razumijemo, njihov poziv ne treba shvatiti kao nostalgiju za čistoćom jezika. (...) Prije je problem u tome što je fenomen globalizacije, već izvršio utjecaj na način govorenja i osiromašuje jezičnu izražajnost dolaskom upravo 'angloameričkog'. To je leksički pojednostavljen jezik, ne iz života nego koji je došao odozgora, s izrazito siromašnom gramatikom i sintaksom (konjunktiv je već postao preciznost na umoru). (...) 'Global angloamerican' očito ima neke zasluge, poput one što je uspostavio komunikaciju pojedinaca različitih zemalja, no nosi i tešku manu osiromašivanja jezika, te da uspostavlja jaz između dva društva. Nekad, poglavito u Italiji, taj je raskol postojao između onih koji su govorili narječjem i onih koji su govorili standardnim jezikom, i predstavljao se kao jezična kompetencija na raznim razinama, a danas riskira da se ponovno stvori između onih koji govore angloamerički i rođenih govornika, no ni ovi posljednji nemaju ni deduktivni pristup značenjima, jer su korijeni riječi previše udaljeni od njihovih običaja. Sve su to jasno ustvrdila tri izlagača koja su u subotu iznijeli konačno izvješće skupine, odnosno predsjednik Crusce Francesco Sabatini, Nijemac Harro Stamnerjohan i Nizozemac Johann van Hoorde. Koji se nisu zaustavili na žaljenju, nego su iznijeli niz inteligentnih prijedloga za liječenje 'bolesnih jezika'. Prvo: stvoriti stalno tijelo suradnje među europskim akademijama, kako bi se pratilo stanje jezika koristeći se istim metodama i mogli uspoređivati rezultati. Drugo: odrediti oblik jezičnog pluralizma u javnoj komunikaciji, koja je prva odgovorna u širenju 'global angloamericana' (birokracija i poslovi, a ne reklame ili televizija, na čelu su popisa krivaca). Treće: napraviti jezičnu povijest Europe, koja je od temeljne važnosti u ovom trenutku napredovanja integracije Zajednice. Četvrto: utvrditi zajednička načela za prilagođavanje tuđica nacionalnim jezičnim tradicijama, prihvaćajući uporabu, ali odbijajući nametanje. (...) Sve u svemu: i jezik od danas ima svoj antiglobal front", piše Omar Calabres.