IT-24.X.-LA REPUBBLICA- RAT ZA NAFTU

ITALIJA LA REPUBBLICA 24. X. 2001. U ratu za naftu - drugo lice napada "Pokrenuta kao odgovor na pokolj 11. rujna i radi uhićenja Osame Bin Ladena, američka ekspedicija u Afganistanu skriva i drugo lice: ono rata za naftu, u kojemu se crtaju nove geopolitičke ravnoteže u svjetskom nadzoru nad izvorima energije. U Americi ozračje nacionalnog jedinstva i Bushova popularnost do sada su u drugi plan stavili neke istine. Predsjednik i potpredsjednik dva su bivša naftaša i od naftne industrije primili su najveća izborna financiranja. George Bush otac, isto tako naftaš, nakon što je porazio Saddama Husseina bio je redatelj obnove Kuvajta, velikog posla za američke tvrtke. I na kraju, poprište afganistanskog rata nije samo planinska pustinja: to je ključno križanje za buduću opskrbu energijom, gdje se odvija odlučujuća igra za gospodarsku sigurnost industrijaliziranih država. 'Glavna nepoznanica koja stoji nad cijelim svijetom je rizik nestabilnosti u Saudijskoj Arabiji', kaže Patrick Clawson direktor washingtonskog instituta za bliskoistočnu politiku. Bin Laden vođa terorizma unovačenog i financiranog u Saudijskoj Arabiji, pokazuje ranjivost zemlje koja pod zemljom čuva najbogatije svjetske naftne rezerve: 262 milijardi barela, gotovo deseterostruko više od američkih, libijskih ili meksičkih ležišta. Strateška važnost Arabije porasla je uslijed energetske politike Washingtona, koji je iz nje napravio najvećeg pojedinačnog opskrbljivača nafte za Sjedinjene Države.(...) No nakon 11. rujna Bijela je kuća prisiljena razmatrati apokaliptične scenarije za Rijad; državni udar vođen od fundamentalista, teroristički napad na izvore ili naftovode, potapanje nekog supertankera u Hormuškom tjesnacu kao Bin Ladenovo djelo, a što bi zaustavilo dotok od 14 milijuna barela na dan iz Perzijskog zaljeva. 'Bin Laden je eksplicitno kazao da želi cijenu nafte od 144 dolara po barelu, sedam puta više od sadašnje razine', kaže Roger Diwan iz washingtonske Petroleum Finance Company, 'ima razne način da to pokuša postići. Jedan od njih je da postane kraljem Saudijske Arabije'. Ružičasto stanje naftnog tržišta, sa cijenom benzina najmanjom u posljednjih 30 godina, je varljivo. Krivotvoreno je svjetskom recesijom koja smanjuje potrošnju, a poglavito diskretnom akcijom Arabije koja nadzire najveću proizvodnju u OPEC-u. Od 11. rujna velikodušnost Saudijaca spram zapadnih kupaca dostigla je sumnjive razine, samo kako bi Amerika zaboravila Bin Ladenovo porijeklo. Bush uzvraća uslugu: Bijela kuća se pravi da ignorira što Rijad nije još zamrznuo niti jedan bankovni račun koji CIA i FBI pripisuju terorističkoj galaksiji Al Qaede. To je nestvarno zatišje naftnog tržišta, koje skriva goleme neravnoteže i opasnosti. Saudijci drže 'političku' cijenu od 22 dolara po barelu, no istovremeno su si smanjili mogućnost prekoračenja proizvodnje (izvore i naftovode za korištenje u slučaju krize). Prema stručnjacima Zapad je danas ranjiviji nego 1990., kada je Zaljevski rat digao cijenu nafte na 40 dolara, ali je na raspolaganju je bila dodatna količina od 5 milijuna barela. Idemo po oštrici britve držeći se za političku sudbinu despotskog i korumpiranog režima kakav je saudijska monarhija, koju čitave islamske mase smatraju izdajničkom i prodanom Sjedinjenim Državama. Bush je uputio uzbunu dan prije no što je otputovao na skup na vrhu u Šangaju: 'Potrebna nam je veća energetska neovisnost, u igri je nacionalna sigurnost'. Odgovor mu je bez oklijevanja dao ruski premijer Vladimir Putin: 'U slučaju regionalnih sukoba Rusija je spremna osigurati naftu. Kažem to jasno i glasno'. To je pravi zaokret, obrat koji ilustrira ponovno slaganje međunarodnih saveza pokrenuto 11. rujna. Rusija, 40 godina zaštitnica Arapa protiv Izraela i Amerike, danas vuče potez koji slabi mogućnost ucjene od strane OPEC-a, i u roku od nekoliko godina može ugroziti središnje gospodarsko mjesto Saudijske Arabije. (...) Afganistanska je zemlja poglavito, nužan prolaz za najvažniji svjetski plinovod. To je projekt povijesne važnosti, koji bi premjestio težište energetske moći iz Zaljeva prema središnjoj Aziji, no godinama ga blokiraju upravo stalni afganistanski sukobi. 2000 milijardi kubičnih metara, 30 posto svih svjetskih ležišta prirodnog plina zakopano je u podzemlju Turkmenistana: što ga može učiniti novim Kuvajtom. No od tuda nitko ne uspijeva transportirati taj plin prema moru i bogatim zapadnim tržištima. Osim kroz Afganistan. Projekt plinovoda već je spreman, pripremila ga je, pazi slučaja , jedna teksaška tvrtka, Unocal, vrlo bliska američkoj republikanskoj stranci. Sada se u ratnim planovima Pentagona nalazi upravo vojna okupacija afganistanskog teritorija koji se podudara sa zacrtanim plinovodima i naftovodima za prijevoz turkmenistanskog plina i uzbekistanske nafte sve do luke Karachi, dostupne Zapadu. Ruski je blagoslov spreman, u zamjenu za obećanje da će buduća afganistanska vlada biti koalicija snaga koje odgovaraju Moskvi. I uz mnogo zahvala Chevron Texaca, teksaško- kalifornijske multinacionalne tvrtke koja ima apsolutni primat u toj zoni: uložila je 2,5 milijardi dolara u drugi naftovod kaspijskog mora, i već je bacila oko na ležišta od 110 milijardi barela nafte (trostruko od američkih rezervi). 'Središnja Azija postaje mnogo važnija regija za budućnost svijeta', kaže Daniel Yergin, predsjednik Cambridge Research Associate-a. Na njenoj podjeli se cementira nova Jalta svjetske energije između Sjedinjenih Država i Rusije. Putovi nafte mogli bi se radikalno promijeniti, a s njima i zemljopis bogatstva, i politička snaga nekih islamskih režima koja se 30 godina prepliće s energetskom ovisnošću Zapada. Prvo, naravno, treba srediti račune s talibanima, i s njihovim saudijskim gostom", piše Federico Rampini.