IT-16.X.-CORRIERE- DOBITNICI I GUBITNICI RATA

ITALIJA CORRIERE DELLA SERA 16. X. 2001. Tko pobjeđuje, a tko ne (za sada) "(...)Ako je rat protiv terorizma uistinu važniji od drugih ciljeva koje je američka diplomacija htjela ostvariti nakon kraja Hladnog rata, predsjednik će uvijek morati proračunavati, prije no što poduzme bilo kakvu inicijativu, učinke svojih riječi na održavanje koalicije uspostavljene prošlih tjedana. (...) Nije potrebno čekati kraj sukoba kako bi zaključili da je kriza 11. rujna već proizvela neke pobjednike i neke poražene. Za sada pobjeđuje Vladimir Putin. Zahvaljujući atentatima u New Yorku i Washingtonu ruski je predsjednik postao, zajedno s Velikom Britanijom i Pakistanom glavni strateški partner Sjedinjenih Država. Može ustvrditi da je prije ostalih bio žrtva muslimanskog terorizma. Može opravdati čečenski rat i zatražiti razumijevanje za način na koji su Rusi ponovno osvojili teritorij te republike. Može ustvrditi da je stari NATO neprikladan instrument za nove terorističke prijetnje i da ga je potrebno pretvoriti, s učešćem Rusije, u veliku organizaciju za kolektivnu sigurnost cijelog kontinenta. Među gubitnicima je, međutim, izraelski predsjednik vlade Ariel Sharon. Sjedinjene Države ne mogu ostaviti Izrael i nastavit će jamčiti njegovu sigurnost. No Sharon zna da od sada više ne može računati na 'neutralnu' blagonaklonost kojom je, u stvari, potpredsjednik Sjedinjenih Država, prije nekoliko tjedana, osudio ubojstvo nekoliko palestinskih militanata. Na kraju je tu i jedan drugi gubitnik: Europa. Nismo više, kao u godinama Hladnog rata, u središtu velike politike, i bit ćemo još manje u središtu ako će naš glavni saveznik Sjedinjene Države imati druge brige. Mogli bi, kad bi htjeli, dati potporu u dijelu koji se podudara s našom inteligencijom, našom tradicijom i našom gospodarskom težinom. Imat ćemo mogućnosti, poglavito na Bliskom istoku gdje mnogi žele našu nazočnost. No Franco Venturini je već u jučerašnjem Corriereu opisao premoćnu ulogu Velike Britanije, tradicionalne saveznice Sjedinjenih Država i mukotrpnu, trku u Washington, svatko za sebe, drugih članica Unije, koje su sve željne dobiti mjesto na dvoru. Ostaje nam samo jedna nada: da će euro dati potaknuti zemlje kontinenta i natjerati ih da se sjete da svaka od njih, sama, ne znači ništa", piše Sergio Romano.