RUSIJA-OBŠČAJA GAZETA OD 18.10. 01. RAZGOVOR SA ŠEVARNADZEOM

RUSIJA OBŠČAJA GAZETA Br. 42/18. X. 2001. Rata neće biti, a mira više nema Jurij Rost razgovarao je s gruzijskim predsjednikom Eduardom Ševarnadzeom o međunarodnom terorizmu, o problemima u Abhaziji, o vezama s Rusijom i s Amerikom. Iz razgovora izdvajamo: " - Htio bih dotaknuti širu temu nego što su veze između Rusije, Gruzije i Abhazije, t.j. temu međunarodnog terorizma. Koliko legitimno nasilje može pomoći svijetu da se spasi od terorizma? = Terorizam kao pojava ne nastaje na pustom mjestu. Postoje stanoviti razlozi, stanovita ideologija, svjetonazor, i bez takve osnove terorizam nema budućnosti. Kada se završio 'hladni rat' i kada smo, kako se činilo, prevladali ideologizirane, klasne pristupe koji su dijelili euroazijski kontinent i čitav svijet, nadao sam se da ćemo poći dalje, oslobodivši se dogma i stereotipa. Premda sam shvaćao da će nastati nove, negativne pojave, kao što je agresivni nacionalizam (o separatizmu nisam tada toliko razmišljao). Istodobno sam se nadao da će nakon 'hladnog rata' zemlje u svijetu, ponajprije velike države, početi raditi na mogućim teškoćama na području ideologije, svjetonazora i da neće dopustiti daljnje pogoršanje stanja. Moram reći da su se Ujedinjeni narodi koji su nedavno dobili Nobelovu nagradu za mir pokazali potpuno nespremni za nove izazove vremena. Zašto je organizacija koja je u najteže vrijeme nakon Drugog svjetskog rata utemeljena kao organizacija koja je odgovorna za mir u svijetu, sada tako nemoćna, a njezin rad ne daje rezultata? Mnogi su znanstvenici predvidjeli da će se nakon 'hladnog rata' pojaviti novi agresivni pokreti, novi fundamentalizam. O svemu tome nije se povelo računa. - Želim vas pitati: mogu li napori koje trenutno poduzima protuteroristička koalicija dati konkretan rezultat? = Mislim da će se uvesti neki red, da će se demoralizirati snage koje smatramo terorističkim... No to nije konačno rješenje pitanja. (...)Ne znam kako u vas nazivaju događaje u Čečeniji, ali Rusija se sama sučelila s tim problemom. Recimo da su se opravdani zahtjevi čečenskog naroda ili jednog njegova dijela mogli ispuniti putem političkog dijaloga, da se ne dopusti krvoproliće. Činjenica je da se lije krv, a kada će se to završiti nitko ne zna. - U vašem predavanju na Harvardovu sveučilištu ima oštrih izjava upućenih Rusiji i prilično blagih, rekao bih, riječi naslovljenih na Ameriku. Znači li to da se mijenjaju prioriteti gruzijske politike? Računate li na američku pomoć više nego na rusku? Ili je to taktički nastup? = Ne, to je u načelu iskren i pošten govor, otvoreniji nego to priliči diplomatu ili političaru. Puno sam na njemu radio i nastojao sam reći istinu o našim odnosima s Rusijom. Prvo, rekao sam kako smo pokušavali graditi prijateljske odnose s našim susjedom. Zašto to nismo uspjeli, također s pravom nisam rekao ovdje, u Gruziji, već s velike govornice, kako bi čuli svi, sve države, pa i sama Rusija. Ona se gdjekada može ponašati nepredvidljivo. Moramo gledati realnije na politiku koju provodi Moskva. To je bilo rečeno i Amerikancima, jer se nakon 'hladnog rata' između Rusije i Amerike dogodilo ono što se nije smjelo dogoditi: kao da je sve svršeno, idemo u istom pravcu, gotovo kroz zajednički svjetonazorski prostor... No Amerikanci moraju znati da se 'šestina kopna' može ponašati drugačije. Što se tiče zahvalnosti Americi... Reći su otvoreno što je učinila Rusija. O tome sam ukratko govorio na Harvardu, ali nisam spominjao brojku. Iz Gruzije je izneseno vojne opreme - brodova, zrakoplova, tenkova, pa i opreme za protuzračnu obranu - u vrijednosti od sedam do osam milijarda dolara. Mi smo jedina poslijesovjetska republika koja je bila tako kažnjena. Zbog čega? Zašto? Da smo tu opremu prodali i za metalni otpad, dobiveni bi novci bili dovoljni za gruzijski proračun za tri do četiri godine unaprijed. Ne jednom sam o tomu razgovarao s Borisom Nikolajevičem Jeljcinom, a on je uporno tvrdio da nismo u pravu. Zašto se tako ponašati prema najbližem susjedu kojeg k tome nazivaš i prijateljem? (...) - Možete li zamisliti da Gruzija postoji bez Rusije? = Postojati možemo, ali je bolje i lakše s Rusijom. Sada nisu prilike kao kada se Heraklije II. zapravo morao odreći državnosti i donijeti sudbonosnu odluku o propojenju Rusiji. Tada je gruzijski narod doista bio pred nestankom. No danas živimo u drukčijim prilikama. (...) - Mislite li da među čečenskim borcima koji su se našli u Gruziji nema ljudi iz ruskih specijalnih služba? = Mislim ipak da ćemo s predsjednikom Putinom naći zajednički jezik i da će se područje djelovanja tih služba postupno smanjivati. - Mislite li pak da specijalne službe mogu voditi svoju igru, bez znanja ruskog i gruzijskog vrha? = Tako je bilo za Borisa Nikolajeviča Jeljcina. On je u nazočnosti svih predsjednika ZND-a govorio jedno, a specijalne su službe radile sasvim drugo, što je bilo sasvim nedopustivo. Mislim da Putin, budući da ima iskustva u radu tih tijela, znade što je specijalna služba i što je kadra učiniti. To će mu pomoći da ne čini pogrješke, tj. da ne daje prevelika prava službama koje iznose provokacijske zamisli."