NJ 17.X.-DIE WELT-TEROR

NJEMAČKA DIE WELT 17. X. 2001. Teroristički rat, medijski rat, rat straha "Kad se prvi oteti zrakoplov zaletio u sjeverni toranj World Trade Centra i pretvorio se u goruću baklju, nije donio samo smrt i razaranje. Otvorio je i medijski rat bez kojega bi teroristički rat protiv Zapada bio tek nešto više od nizanja zastrašujućih nedjela. Oni koji vladaju slikama, vladaju dušama. Tek kad su sve kamere bile usmjerene na gorući toranj, drugi je zrakoplov morao dovršiti razaranje pred očima cijeloga svijeta. Nitko neće nikada zaboraviti oblak dima koji se podigao. Bila je to đavolska dramaturgija. Nikada ranije nisu zastrašitelji odabrali tako veliku pozornicu kao 11. rujna, urešenu središtima gospodarske i vojne sile. Vjerski ratnik ima smisla za simbole i pozna zakone mrskog mu medijskog društva. Stoga je kao cilj svih ciljeva odabrao katedrale supersile. I tako će, operirajući iz mraka, raditi i dalje. No u njegov rat pripada i to da se sam postavi na pozornicu i daje natuknice. Korištenje medija presudan je dio rata kojega vodi veliki terorist. Bez njih bi bio tek hulja. Preko njih postaje svjetski događaj. Trag terora provlači se kroz povijest od Cezarova ubojstva na stubama senata - s posljedicama na svjetsku povijest. 28. lipnja 1914. u Sarajevu je jedan bosanski Srbin pucao na austrijskog prijestolonasljednika Franju Ferdinanda i njegovu ženu i time izazvao diplomatsko-vojno odmjeravanje snaga koje je svršilo prvom katastrofom XX. stoljeća. Odašiljati znakove, uništavati protivnike, rušiti režime: to je oduvijek određivalo sredstva starijeg terora. Ali teroristička borba koja sada potresa svijet, druge je vrste. Vlade i tajne službe jedva da su shvatile da teroristički napad postaje strategijskim oružjem tek povezanošću i ranjivošću suvremenog društva čija snaga postaje slabost, ali ponajprije neposrednim, mnogostrukim širenjem slika i svjedočanstava. Teror je uvijek izborno srodan s društvima koja želi uništiti. Teror, sama riječ odaje recept, znači strah. Strah koji razdire srca i ljudima oduzima razum, potkopava pouzdanje i djelovanje usmjerava na puki opstanak. Ono što časnici nazivaju 'pojačalom snaga', dječja je igra prema ponavljanju jedinstvenog terorističkog čina u milijunskom izdanju. Zastrašujuća slika koja pali dušu. Na taj način teror ima mnogo pomagača, gotovo svi su to nedragovoljno. Ne samo mediji koji o tome izvješćuju, nego i milijuni koji se, iako je opasnost manja od opasnosti automobilske nesreće, prepuštaju strahu. Teror iz potaje nameće metropolama, kako bi rekao Clausewitz, svoj zakon. Dramaturgiji terora pripada da one koji su još bili tek gledatelji, odjednom stavlja u ulogu žrtve. Nisu cilj vlastodršci, nego svi. Od terora se može pobjeći, ali ne od slika ni od užasa koji trebaju izazvati. Civilizacija nam nije poklonjena. To je staro iskustvo koje se može očuvati samo ako smo spremni za njega se boriti. Od užasa prepustiti se ludilu, bilo reda, bilo straha, opasnost je veća od čina užasa. Oni koji dopuste da njima ovlada zakon terora i pokušavaju ga umiriti, prilagođavaju se i postaju tajni suučesnici. Dr. Martinus Luther svojim je učenicima u vezi očekivanja propasti svijeta njegove epohe savjetovao: 'Pa ako svijet i sutra propadne, danas ipak želim posaditi svoju mladicu jabuke i platiti svoje dugove.' Gradonačelnik Giuliani preporučio je Newyorčanima da obavljaju svoje poslove i - eto - da se zabavljaju. Demokracije će osujetiti strategiju terorista ako odbiju igrati ulogu koja im je njome namijenjena. No opstat će samo ako usvoje vrlinu hrabrosti i hladnokrvnosti", piše Michael Stuermer u uvodniku lista.