IT-1.X.LA STAMPA- O NATO-U

ITALIJA LA STAMPA 1. X. 2001. U dobu transverzalnog rata NATO se pokazuje starim "Odjednom je NATO ostario. Naravno, iz 'tehničkih' razloga koje je jasno naznačio njegov glavni tajnik Lord Robertson u članku objavljenom jučer u Stampi (nove prijetnje zahtijevaju nova sredstva obrane). No meni se čini i radi dubljih, povijesno- političkih, razloga. Sve se dogodilo u roku od dva tjedna, od sastanka Atlantskog vijeća 12. rujna, dan nakon terorističkog napada na Ameriku, do onoga ministara obrane, premještenog iz Napulja u Bruxelles. 12. rujna je izgledalo da je NATO dostigao svoju najvišu točku, pozivanjem, po prvi puta, na čuveni i svečani članak 5, prema kojemu je napad na jednu od njegovih članica napad ne sve. A napadnuta članica (tako divljački) bila je sila-predvodnica. Dva tjedna nakon, na skupu ministara obrane, nedostajao je upravo onaj američki, a njegov predstavnik, zahvaljujući se na solidarnosti, u biti je kazao da će Amerika sama djelovati. Naravno, neće izostati zajedničke obavještajne akcije, niti operativna potpora pojedinih europskih država, uglavnom Velike Britanije. No priznalo se, u stvari, da NATO kao takav, nije najbolji instrument za 'new war', novi rat, planetaran i transverzalan, protiv terorizma. Trebali bi mnogo širi, a možda i nejasniji, savezi. Naravno, to je daleko od toga da to znači kako je NATO potrošio svoju zadaću, jer se i u ratu protiv terorizma može na razne načine pokazati važnim. No redimenzionira se njegov geostrateški okvir, ili, ako tako hoćemo, potvrđuju se njegova ograničenja, a unutar njega mijenjaju se priroda i intenzitet obveza. Drugim riječima NATO ne može mnogo pomoći Americi pred najtežim izazovom nakon Pearl Harboura, a Amerika se neće moći još više angažirati u Europi, u osnovi u još otvorenim balkanskim krizama. Iz toga proizlazi da će se NATO u Europi, odnosno u onome što se potvrđuje kao njegova prvenstvena pozornica, morati poglavito obraćati, mada ne isključivo, svojem europskom 'stupu': kao što se već događa u Makedoniji. No postoji i drugi dodatak, a to je odnos s Rusijom koja je od neprijatelja iz Hladnog rata postala strateška saveznica u 'new waru', s toplim, pomalo emotivnim pristankom Europe. Znači li to da u skoroj budućnosti NATO-a ima mjesta i za Moskvu? No Rusija je druga nuklearna sila, a i, nakon pada SSSR-a, bikontinentalni 'imperij' u teškoj tranziciji prema pravoj demokraciji. Kako je uključiti, strukturalno, u euro-atlantski NATO ili i (samo?) Europsku Uniju? Bolje, mnogo bolje, je razviti savez, djelotvoran i budan, koji se već nazire i s NATO-om i s EU-om. Svatko sa svojom povijesnom i geopolitičkom baštinom, treba ići prema, za nadati se, zajedničkom cilju stabilnosti (...). Naravno to su samo male bilješke o NATO-u koji stari i svijetu koji nas čeka", piše Aldo Rizzo.