IT-23.IX.LA STAMPA- TALIJANI U OČIMA DRUGIH

ITALIJA LA STAMPA 23. IX. 2001. Frustracija osjećajem da nismo od povjerenja "Frustrirajuće je biti Talijanima ovih dana. Naši odgovorni u vladi u međunarodnim sjedištima trude se zajamčiti našu potporu Americi, u europskom okviru. No na njih se gleda dobronamjernim nepovjerenjem. Mnogi talijanski komentatori i političari su za oštru američku i savezničku akciju, ali smišljenu tako da bi se izbjegle nepredviđene posljedice, no koje su štoviše vrlo lako predvidljive jer vode izravno u katastrofu. Nitko zapravo ne želi vjerski rat, 'sukob civilizacija'. To su isti argumenti koji se razvijaju u europskom tisku i u govorima i riječima mnogih europskih političara. No u talijanskim ustima ili novinama odmah izazivaju sumnju da se traži alibi kako se ne bi obvezalo na djelovanje. Sve u svemu, Talijani se uvijek smatraju pomalo od slabog povjerenja. To je frustrirajuće gledanje ne samo za politički odgovorne, nego i za osjetljivije dopisnike i novinare. To je iskustvo koje se često ponavlja. Mnogi su razlozi za to. Neki izravno potječu od povijesnih ocjena i stereotipa koji se vuku naraštajima i koji nadmoćno izbijaju u žurnim stanjima. Iznenađujuće je da se još danas tijekom neke žive povijesno- političke rasprave s njemačkim, francuskim ili engleskim prijateljima, Talijanima spočitavaju ponašanja još iz prve polovice dvadesetog stoljeća , ili još i ranije, kao da je to jučerašnja kronika i, poglavito, kao da su Talijani uvijek isti. Kao da je nova europska 'zajednica' samo diplomatsko pokriće koje nije stvorilo stvarni novi identitet, prevladavajući stare mane i sumnje. (...) Ono što izaziva osjećaje određene talijanske mlakosti treba tražiti u tehnološkoj inferiornosti i geopolitičkoj marginalnosti njezine upravljačke klase, pred vojnim pothvatom koji predviđa najviše tehnološke doprinose. Buka riječi u političkim talk- showima (sa stalno istim licima, koja stalno koriste isti ton govoreći bilo o našem federalizmu, bilo o sukobu interesa, bilo o ratu) jedva prikriva osjećaj da smo umiješani u stanje u kojemu ne samo da se ne znamo orijentirati, nego koje nas zakucava u našu marginalnost.", piše Gian Enrico Rusconi.