NJ 10.X.-TAZ- PRAVEDNI RAT U AFGANISTANU?

NJEMAČKA DIE TAGESZEITUNG 10. X. 2001. Pravedni rat i njegove žrtve "Iluzija o čistom ratu SAD-a protiv talibana raspršila se jučer u jutro, brzo, silovito i nedvojbeno. Četiri civila u Kabulu, i to baš UN-ovi djelatnici, ubijeni su američkom bombom. Time je nestala tiha nada da SAD ima na umu ponajprije simboličnu akciju. Napadi se nastavljaju, kraj je nesaglediv. Najkasnije od jučerašnjeg jutra više ne treba očekivati prikladno držanje. Za zelene koji se drže crte Joschke Fischera, mrtvi su neizbježan nusučinak legitimne, protuterorističke borbe SAD-a - osebujno stajalište stranke koja se dugo držala svojeg pacifizma. A za SAD je to debakl, 'kolateralna šteta' koja podsjeća na fijasko bombardiranja kineskog veleposlanstva u Beogradu. I tu i tamo američko je oružje pogađalo baš one koji su potrebni kao saveznici. No raširena protuteroristička koalicija još se ne klima. A unatoč tomu te su žrtve vidjelo onoga što dolazi. SAD i dalje prijeti s napadima na druge zemlje. Što je veća opasnost od eskalacije, to je krhkiji savez kojega je SAD tako brižljivo kovao. Da bi se razumjelo taj rat, možda koristi pogled unatrag: poput kosovskog sukoba, ni borba protiv bin Ladena neće se odlučiti vojno. SAD je tehnički daleko nadmoćan protivniku - manje je presudna udarna snaga nego vjerodostojnost, bitan je dokaz da su sredstvo i cilj, da su žrtva i korisnik u racionalno pojašnjivom odnosu. Na Kosovu se protivnika moglo jasno identificirati. U Afganistanu naprotiv postoji tek umanjen oblik državnosti, da se ne govori o tomu da akcija zapravo ne treba biti protiv talibana nego protiv terorističke bande. U tim difuznim odnosima teško je razlikovati civila od neprijatelja. Stoga smrt četvorice djelatnika UN-a djeluje poput upozorenja na opasnost, poput znaka da je pokušaj svladavanja terorista raketama, strašan nesporazum. Jedan je lijevo liberalni komentator formulirao opravdanje američkog napada: 'U Afganistanu umiru i nevini, kao u svakom ratu. I mrtvi u Afganistanu žrtve su terorista.' To je, zaoštreno, Fischerova crta. I dijalektički trik, blizak ratnoj promidžbi: kriv je neprijatelj, uvijek. Sa svakim poginulim civilom više u Kabulu, to stajalište djeluje sve neprimjerenije, nevjerodostojnije, nemoralnije", drži komentator lista Stefan Reinecke.