IT-krize-vjere-Politika-Terorizam IT-2.X. CORRIERE-RAZLOZI MRŽNJE ITALIJACORRIERE DELLA SERA2. X. 2001.Kriva objašnjenja velike mržnje"Zašto toliko mržnje tolike snage? Mržnja koja se oslobodila protiv Sjedinjenih Država, no koja
ugrožava cijeli Zapada, nije 'normalna' mržnja. Normalna mržnja uvijek postoji, te je štoviše 'pravilo'. Uvijek postoji siromašni koji mrzi bogatog i zlostavljani uvijek mrzi zlostavljača. No mržnja koja pokreće Allahove mučenike i koju smo vidjeli u islamskim masama koje su aplaudirale manhattanskom pokolju nije, ponavljam, normalna mržnja. Nisu normalni ni njezini razmjeri, činjenica da se probija u cijele narode. Zašto? Kako se objašnjava ova prekomjerna eksplozija? Odgovorit ću eliminacijom, odnosno otklanjajući pogrešna objašnjenja, objašnjenja koja ništa ne objašnjavaju (pošto su pogrešna). Za Daria Foa naša 'ekonomija svake godine ubija desetke milijuna osoba siromaštvom'. Dok su Maove i Staljinove ekonomije sve učinile debelima. Obredna je teza da je napad na zapad uvelike izazvan nepravdama i razlikama i posebice rastućim jazom između prebogatog zapada i presiromašnog Trećeg svijeta, te da je krivnja za takvo stanje stvari na divljem
ITALIJA
CORRIERE DELLA SERA
2. X. 2001.
Kriva objašnjenja velike mržnje
"Zašto toliko mržnje tolike snage? Mržnja koja se oslobodila protiv
Sjedinjenih Država, no koja ugrožava cijeli Zapada, nije
'normalna' mržnja. Normalna mržnja uvijek postoji, te je štoviše
'pravilo'. Uvijek postoji siromašni koji mrzi bogatog i
zlostavljani uvijek mrzi zlostavljača. No mržnja koja pokreće
Allahove mučenike i koju smo vidjeli u islamskim masama koje su
aplaudirale manhattanskom pokolju nije, ponavljam, normalna
mržnja. Nisu normalni ni njezini razmjeri, činjenica da se probija
u cijele narode. Zašto? Kako se objašnjava ova prekomjerna
eksplozija? Odgovorit ću eliminacijom, odnosno otklanjajući
pogrešna objašnjenja, objašnjenja koja ništa ne objašnjavaju
(pošto su pogrešna). Za Daria Foa naša 'ekonomija svake godine
ubija desetke milijuna osoba siromaštvom'. Dok su Maove i
Staljinove ekonomije sve učinile debelima. Obredna je teza da je
napad na zapad uvelike izazvan nepravdama i razlikama i posebice
rastućim jazom između prebogatog zapada i presiromašnog Trećeg
svijeta, te da je krivnja za takvo stanje stvari na divljem
kapitalizmu, tržišnom sustavu i globalizaciji.
Taj je rastući jaz neupitan, no to je jaz nastao bogaćenjem bogatih
a ne siromašenjem siromašnih. Najsiromašniji danas već su bili
siromašni i prije, katkada oduvijek, i ako postoji rastuća bijeda
taj je rast uzrokovan množenjem. Za to je glavni krivac onaj tko
priječi kontracepciju i potiče prevelik broj djece. Gladni svijeta
nisu to radi toga što ih je zapadnjački kapitalizam iskoristio i
opljačkao, nego zato što je tijekom dugog Wojtyilinog papinstva
došla još jedna milijarda ustiju koje treba nahraniti. Koja je,
dakle, krivnja, kapitalističke globalizacije? Ta što proizvodi
bogatsvo ali ga ne redistribuira?. No tu se prije radi o ograničenju
nego o krivnji.(...)
Nije ni istina da je Amerika omražena jer podupire korumpirane i
represivne vlade koje tlače svoje narode. Muslimani pristupaju
teokratskoj civilizaciji koja frontalno odbija laicizam, osobne
slobode i demokraciju. A mase Trećeg svijeta, uz važnu iznimku
Indije, nikada nisu izašle iz političke obamrlosti i svoje stare
podčinjenosti.
Pošto su odbačena objašnjenja koja ništa ne objašnjavaju, ono pravo
je da 'ljudske bombe nisu proizvod očaja i bijede nego uzdizanja
jedne netolerantne i ekstremističke islamske vjere' (citiram Maria
Piranija iz Repubblice). Manhattanske kamikaze samo su vrh
ledeneog brijega kojega hrani islamski fundamentalizam. Bez
značajne vjerske pozadine teroristi se ne množe lako i može ih se
razbiti. Gledajte Japan (prvi slučaj kemijskog terorizma),
Njemačku i Italiju. No 'božji ratnici nisu izolirani niti ih se može
izolirati, a još i dižu sami sebe u zrak. Što omogućuje da mogu sve
dignuti u zrak. Unatoč toj uznemirujućoj perspektivi iznenađuje me
što naši zagovornici trećeg svijeta, antiglobalisti i pacifisti,
se više pritajuju nego što priznaju svoju grešku. Njihovo
neshvaćanje loše shvaćanje smrtne opasnosti čini to opasnijim i
smrtonosnijim nego ikada.?, piše Giovanni Sartori.