NJ 19.IX.-FR-ISLAM

NJEMAČKA FRANKFURTER RUNDSCHAU 19. IX. 2001. Nesnošljivost vjerskih ratnika "Svaka vjera ima trenutak u kojemu se vjera može preokrenuti u fanatizam a fanatizam u nasilje. Tako se može promatrati povijest kršćanstva kao ubilačka: križarski pohodi, spaljivanje vještica, genocid nad Indijancima. Što ne znači da su svi kršćani potencijalni zločinci. Jednako kao ni da su svi muslimani teroristi. Iako istražitelji polaze od toga da su masovni ubojice iz New Yorka bili sljedbenici islama. Razlika između vjere i njezinih perverznih izdanaka konstituirajuća je za pluralistička društva. Stoga stalno tražimo racionalne razloge kad vjera prijeđe u nasilje. I nalazimo ih u nejednakoj razdiobi bogatstva ili u političkom potiskivanju manjina i naroda. Islamizam koji vjeru uzdiže u političku ideologiju, opisujemo kao - za nas neprihvatljiv - odgovor na propalo osuvremenjivanje u zemljama Trećega svijeta. Pa ipak nam to stajalište ne pojašnjava bez ostatka zašto vjere predstavljaju tako plodno tlo za mržnju i nasilje. Jedan od razloga je što sve vjere za sebe zahtijevaju da jedine posjeduju istinu koja čini ih blaženima, iako su vrlo proturječne i potrebno im je tumačenje. Kršćanske crkve su od početka prosvjetiteljstva morale naučiti da svoje nedosljednosti moraju otvoreno komunicirati i da imaju samo jedan glas u društvu. Samo su na taj način shvaćene ozbiljno. Muslimani u dijaspori tek počinju pomalo shvaćati to načelo slobodnoga društva. A muslimanski obilježene zemlje tek uz vanjski pritisak. Dovedena u sumnju, njihova je vjera navodno nasilna i prezire ljude, a izjavljuju da je islam miroljubiv i snošljiv. Terorist poput Osame bin Ladena ne može se pozivati na Koran ni na Hadit, odredbe proroka Muhameda. Na to se može tako gledati, ali i ne mora. Jer sveti spisi islama sadrže sure i stihove koje treba tumačiti. Primjer zabrane ubijanja: u Koranu piše da se onaj tko ubije čovjeka ogriješio o cijelo čovječanstvo i da će zbog toga trpjeti paklenske muke. Ali Koran navodi i uvjete koji tu zapovijed stavljaju izvan snage. (Kao što uostalom i naše pravo koje se temelji na kršćanskoj slici čovjeka, pozna ubojstvo u nuždi). Iznimno stanje za muslimane je rat. Islamisti drže da su u ratu s nevjernicima i da ih Koran opravdava. Primjer atentat samoubojstvom: Hadit zabranjuje samoubojstvo. Ali časno je poginuti u borbi kao mučenik. Neki islamski pravnici ustraju na tomu da pravog mučenika smrt mora stići bez njegove želje. No postoje i islamski svećenici koji kod napada samoubojstvom ne govore o suicidu nego ih pozdravljaju kao akcije mučenika protiv nepravde. U globaliziranom informatičkom svijetu nije skrivena borba tumača islama. A nemuslimani se pitaju što zapravo vrijedi. Ništa ne pomaže što muslimanske zajednice iz defenzive obznanjuju svoje humano tumačenje zabrana i zapovijedi kao pravi islam a sva druga tumačenja proglašavaju neislamskima. I ne smije previdjeti: imaju braću koja su teroristi ili kamenuju žene a zahtijevaju da slove kao pravi vjernici. Suvremena rasprava slijedi tumačenje kao izlaz čovjeka iz njegove malodobnosti za koju je sam kriv. Immanuel Kant definirao je tu malodobnost kao nemogućnost služenja vlastitim razumom bez tuđeg naputka. Svatko, svaki musliman također, mora biti kadar stvoriti vlastitu sliku o islamu. Tek tako će shvatiti da takav islam ne postoji. Tako treba zahtjev jednog Osame bin Ladena da bude jedini koji će tumačiti islam kao cjelinu, shvatiti kao apsurd. Kao što je i svaki pokušaj da se sve muslimane izjednači s teroristima neprosvijećen i nedostojan otvorenog društva. Samo znanje o relativnosti svih navodno apsolutnih istina čini nas snošljivima", zaključuje Katharina Sperbar.