DE-KOMENTARI-Religija/vjerovanje-Politika NJ 19.IX.-FR-ISLAM NJEMAČKAFRANKFURTER RUNDSCHAU19. IX. 2001.Nesnošljivost vjerskih ratnika"Svaka vjera ima trenutak u kojemu se vjera može preokrenuti u fanatizam a fanatizam u nasilje. Tako
se može promatrati povijest kršćanstva kao ubilačka: križarski pohodi, spaljivanje vještica, genocid nad Indijancima. Što ne znači da su svi kršćani potencijalni zločinci. Jednako kao ni da su svi muslimani teroristi. Iako istražitelji polaze od toga da su masovni ubojice iz New Yorka bili sljedbenici islama.Razlika između vjere i njezinih perverznih izdanaka konstituirajuća je za pluralistička društva. Stoga stalno tražimo racionalne razloge kad vjera prijeđe u nasilje. I nalazimo ih u nejednakoj razdiobi bogatstva ili u političkom potiskivanju manjina i naroda. Islamizam koji vjeru uzdiže u političku ideologiju, opisujemo kao - za nas neprihvatljiv - odgovor na propalo osuvremenjivanje u zemljama Trećega svijeta. Pa ipak nam to stajalište ne pojašnjava bez ostatka zašto vjere predstavljaju tako plodno tlo za mržnju i nasilje.Jedan od razloga je što sve vjere za sebe zahtijevaju da jedine
NJEMAČKA
FRANKFURTER RUNDSCHAU
19. IX. 2001.
Nesnošljivost vjerskih ratnika
"Svaka vjera ima trenutak u kojemu se vjera može preokrenuti u
fanatizam a fanatizam u nasilje. Tako se može promatrati povijest
kršćanstva kao ubilačka: križarski pohodi, spaljivanje vještica,
genocid nad Indijancima. Što ne znači da su svi kršćani
potencijalni zločinci. Jednako kao ni da su svi muslimani
teroristi. Iako istražitelji polaze od toga da su masovni ubojice
iz New Yorka bili sljedbenici islama.
Razlika između vjere i njezinih perverznih izdanaka
konstituirajuća je za pluralistička društva. Stoga stalno tražimo
racionalne razloge kad vjera prijeđe u nasilje. I nalazimo ih u
nejednakoj razdiobi bogatstva ili u političkom potiskivanju
manjina i naroda. Islamizam koji vjeru uzdiže u političku
ideologiju, opisujemo kao - za nas neprihvatljiv - odgovor na
propalo osuvremenjivanje u zemljama Trećega svijeta. Pa ipak nam to
stajalište ne pojašnjava bez ostatka zašto vjere predstavljaju
tako plodno tlo za mržnju i nasilje.
Jedan od razloga je što sve vjere za sebe zahtijevaju da jedine
posjeduju istinu koja čini ih blaženima, iako su vrlo proturječne i
potrebno im je tumačenje. Kršćanske crkve su od početka
prosvjetiteljstva morale naučiti da svoje nedosljednosti moraju
otvoreno komunicirati i da imaju samo jedan glas u društvu. Samo su
na taj način shvaćene ozbiljno.
Muslimani u dijaspori tek počinju pomalo shvaćati to načelo
slobodnoga društva. A muslimanski obilježene zemlje tek uz vanjski
pritisak. Dovedena u sumnju, njihova je vjera navodno nasilna i
prezire ljude, a izjavljuju da je islam miroljubiv i snošljiv.
Terorist poput Osame bin Ladena ne može se pozivati na Koran ni na
Hadit, odredbe proroka Muhameda. Na to se može tako gledati, ali i
ne mora. Jer sveti spisi islama sadrže sure i stihove koje treba
tumačiti.
Primjer zabrane ubijanja: u Koranu piše da se onaj tko ubije čovjeka
ogriješio o cijelo čovječanstvo i da će zbog toga trpjeti paklenske
muke. Ali Koran navodi i uvjete koji tu zapovijed stavljaju izvan
snage. (Kao što uostalom i naše pravo koje se temelji na kršćanskoj
slici čovjeka, pozna ubojstvo u nuždi). Iznimno stanje za muslimane
je rat. Islamisti drže da su u ratu s nevjernicima i da ih Koran
opravdava.
Primjer atentat samoubojstvom: Hadit zabranjuje samoubojstvo. Ali
časno je poginuti u borbi kao mučenik. Neki islamski pravnici
ustraju na tomu da pravog mučenika smrt mora stići bez njegove
želje. No postoje i islamski svećenici koji kod napada
samoubojstvom ne govore o suicidu nego ih pozdravljaju kao akcije
mučenika protiv nepravde.
U globaliziranom informatičkom svijetu nije skrivena borba tumača
islama. A nemuslimani se pitaju što zapravo vrijedi. Ništa ne
pomaže što muslimanske zajednice iz defenzive obznanjuju svoje
humano tumačenje zabrana i zapovijedi kao pravi islam a sva druga
tumačenja proglašavaju neislamskima. I ne smije previdjeti: imaju
braću koja su teroristi ili kamenuju žene a zahtijevaju da slove kao
pravi vjernici.
Suvremena rasprava slijedi tumačenje kao izlaz čovjeka iz njegove
malodobnosti za koju je sam kriv. Immanuel Kant definirao je tu
malodobnost kao nemogućnost služenja vlastitim razumom bez tuđeg
naputka. Svatko, svaki musliman također, mora biti kadar stvoriti
vlastitu sliku o islamu. Tek tako će shvatiti da takav islam ne
postoji.
Tako treba zahtjev jednog Osame bin Ladena da bude jedini koji će
tumačiti islam kao cjelinu, shvatiti kao apsurd. Kao što je i svaki
pokušaj da se sve muslimane izjednači s teroristima neprosvijećen i
nedostojan otvorenog društva. Samo znanje o relativnosti svih
navodno apsolutnih istina čini nas snošljivima", zaključuje
Katharina Sperbar.