IT-23.IX.AVVENIRE-SAVEZNICI SAD-A

ITALIJA AVVENIRE 23. IX. 2001. Stari saveznici i nova pridruživanja "(...) Čekajući i pripremajući se za 'dan gnjeva' ranjene i ponižene velike sile, mnogi žure izvući korist iz krajnje fluidnog stanja, da pribjegnemo blagom eufemizmu. Tako dok si, zahvaljujući islamskim kamikazama, Japan skida nasljeđe svojih vlastitih kamikaza i vraća se na pozornicu velike politike, Indija i Pakistan dobivaju 'predsjednički oprost' za svoje atomske pokuse, te opoziv američkih sankcija. Čak je i Iran već na korak od napuštanja društva 'otpadničkih država', dok se neko vrijeme neće govoriti o bezočnim načinima na koje Rusija normalizira Čečeniju, niti kako je Kina suzbila zahtjeve za autonomijom njenih muslimana. (...) (...)Ova koalicija koja se oblikuje oko Sjedinjenih Država, makar i s različitim razinama konkretne odgovornosti, podržavajući kažnjavanje suučesnika (čini mi se, glede kažnjavanja krivaca nitko ne 'oklijeva'), prilično sliči na neko novo možebitno, neslužbeno Vijeće sigurnosti. Tu mjesto nalaze Sjedinjene Države, Europska Unija, Rusija, Kina, Japan i Indija. No i Iran i Egipat na korak su od primanja. To je vijeće u kojem zapravo samo Sjedinjene Države imaju pravo veta (te se stoga ništa ne može ni pokušati napraviti protiv Sjedinjenih Država), te tako, uostalom, odražava stvarnost odnosa snaga. To je vijeće, potpuno neslužbeno, vrijedi naglasiti, koje iznosi pretpostavku da se u svijetu (podijeljenom i istodobno unipolarnom) može naći mjesta za multilateralno upravljanje njegovom vladom. Ne uvijek, ne glede svega, očito je, ali može glede nekih najvažnijih stvari: hegemon (Washington) mogao bi biti spreman prihvatiti određeno smanjenje svog osamljenog predvodništva u zamjenu za učinkovitu podjelu težine tereta. Ne vjerujem da je neki takav ishod (vjerojatno predodređen, prije ili kasnije, razviti se u nešto drugo) naprosto plod američke dobrohotnosti, već bi mogao biti vrijedan izraz dalekovidnosti. Tisuće mrtvih u središtu Manhattana, u osunčanom rujanskom jutru, mogli su duboko uzdrmati, više nego što je danas moguće priznati, , američko uvjerenje da 'mogu sami' upravljati planetom. Takav pokolj nevinih mogao je čak uvjeriti vladu u Washingtonu da niti njena nevjerojatna, velika vojna sila nije u stanju zajamčiti sigurnost američkom narodu bez pomoći saveznika i suradnje drugih protagonista, možda regionalnih ali ipak važnih. (...) Danas poglavito europski saveznici Amerike imaju priliku obuzdati američku reakciju kako bi iz krize ovih dana proizišao jedinstveniji, sigurniji, pa čak i pravedniji, svijet", piše Vittorio E. Parsi.