IT-1.IX.REPUBBLICA- MAKEDONIJA, SAD I NATO-ANALIZA

ITALIJA LA REPUBBLICA 1. IX. 2001. Kriza u Makedoniji ispit je za Europu i NATO "(...) Tjednima se Makedonija nalazila na rubu općeg sukoba. Mada je stanje ovdje drugačije od onih u Bosni i na Kosovu, zapadne vlade su početkom godine ocijenile žurnim jednu izravnu diplomatsku intervenciju kako bi se izbjeglo energičnu vojnu intervenciju, koja se najavljivala još složenijom nego u prethodnim slučajevima. Kao i u drugim kriznim situacijama koje je Bushova administracija naslijedila od svojih prethodnika, Bliskom istoku, Zaljevu, Koreji, Sjevernoj Irskoj, Jugoslaviji/Crnoj Gori/Kosovu/Bosni, novo čelništvo SAD-a shvatilo je da si ne može dopustiti luksuz duge stanke za razmišljanje. Posebice na Balkanu je nada, koju je Administracija gajila u pogledu postupnog povlačenja američkih snaga, prepustila mjesto potvrdi formule 'svi unutra, svi van'. Očito je da su makedonski Albanci bili u kontaktu s kosovskim Albancima, te da su Sjedinjene Države zajedno sa svojim saveznicima priznale da specifična konfiguracija granica Kosova i Makedonije traži žurno i stalno vojno djelovanje na zaustavljanju, ili barem smanjivanju, prometa oružja i osoba. (...) Vrijedi naglasiti da su Rusi, uključujući predsjednika Putina, stalno podržavali čvrst stav spram albanskih militanata, i, u slučaju Kosova, optužili su NATO da ohrabruje albanski secesionizam. Premda Rusi trenutno teže uspostavljanju boljih odnosa sa SAD-om i Europom, u slučaju da se makedonska kriza rješavala u okviru Vijeća sigurnosti UN-a, umjesto u okviru posebnog foruma korištenog posljednjih mjeseci, nedvojbeno je da se ne bi mogao postići ni najkrhkiji sporazum. I za Moskvu, i za Peking bilo kakav izazov središnjoj vlasti od strane etničke ili vjerske manjine evocira njihove vlastite unutarnje probleme.(...) Odluka Amerikanaca da ne sudjeluju izravno u vojnim operacijama na makedonskom teritoriju nije izazvala otvorena negodovanja među saveznicima. Za Busha, opterećenog teškim političkim odlukama glede buduće uloge i dimenzija američkih vojnih snaga, nova operativna intervencija bila bi neugodna. No američke obavještajne sposobnosti i potpora, kao i američka sastavnica KFOR-a na Kosovu, daju značajan doprinos operaciji Essential Harvest. Za Europljane, a poglavito za Britance, operacija prikupljanja oružja ukazuje se kao dobrodošla prilika za pokazati sposobnost djelovanja u važnoj operaciji, koliko god ova bila ograničena. Makedonska kriza daleko je od rješenja. Nitko ne može kazati koliko je oružja u albanskim rukama, niti je jasno je li rok od 30 dana za ostanak snaga NATO-a u Makedoniji odgovarajući. Trenutno pravila koja utvrđuju djelovanja snaga NATO-a dopuštaju samoobranu ali ne i izravnu intervenciju u lokalnim epizodama nasilja. Politički uvjeti sporazuma postignutog zahvaljujući posredovanju Zapada još su daleko od prihvaćanja i dosljedne provedbe. Izbjeglice se i dalje oklijevaju vratiti. Predviđeno korištenje dužnosnika OESS-a radi nadgledanja stanja u Makedoniji predstavljat će pravi test sposobnosti te organizacije da učinkovito djeluje u složenom ambijentu. Pozitivan razvoj je da se u razdoblju u kojemu transatlantski jaz čini dio svakodnevne porcije vijesti i komentara, može naglasiti da je Makedonija pokazatelj postojanja važnog područja zajedničkih interesa između SAD-a, članica EU-a i NATO-a. Ironično je da se ovo pokazuje upravo na Balkanu čija je pacifikacija jedan od glavnih europskih interesa, ili bi barem trebala biti, a za Ameriku je to više posredni nego izravni interes. Američki 'unilateralizam' postao je uobičajeni pojam u Europi, kojega podržavaju, treba i to kazati, članovi bivše Clintonove administracije i čelnici demokrata koji nastoje diskreditirati prvu godinu Bushove vlade. Iako je, kao što sam kazao, Makedonija i dalje u plamenu, američkoeuropska suradnja na suzbijanju nasilja, usred sve ovoljetnje opore retorike, predstavlja pohvalan rezultat kojega vrijedi podupirati.", piše Helmut Sonnenfeldt.