IT-terorizam-krize-intervencija-Politika-Terorizam IT-19.IX.LA REPUBBLICA- INTERVENCIJA I IZRAEL ITALIJALA REPUBBLICA19. IX. 2001."Telefonski razgovor između Georgea W. Busha i Ariela Sharona, prije četiri dana, završio je prilično
loše: 'Neugodan razgovor', nazvao ga je glasnogovornik izraelske vlade. O čemu se ta dvojica raspravljali?Bush je od Sharona zatražio, u pozadini velike političke i psihološke bure ovoga rujna, umjereno ponašanje. Ponašanje koje ne bi u krvavoj gerili koja suprotstavlja Izrael i Palestince, još više pogoršalo srdžbu Arapa spram židovske države i njenog američkog saveznika. To je lako shvatljiv zahtjev. (...)Američko zauzimanje krućeg stajališta spram Sharona, odlučnost kojom je od njega zaraženo da zaustavi svoju vojsku, sigurno nisu vezani uz Arafatovu ponudu da uđe u antiterorističku koaliciju.Ponuda je došla jučer, no kao i kod mnogih Araftovih istupa, njezin je sadržaj čisto verbalan. Uz dio Palestinaca koji su pljeskali američkoj katastrofi 11. rujna, sa sve jačim fundamentalističkim organizacijama pored sebe, Arafat može samo govoriti. Dok mu je djelovati mnogo, mnogo teže.Nije dakle njegov potez mlađeg Busha potaknuo da nametne
ITALIJA
LA REPUBBLICA
19. IX. 2001.
"Telefonski razgovor između Georgea W. Busha i Ariela Sharona,
prije četiri dana, završio je prilično loše: 'Neugodan razgovor',
nazvao ga je glasnogovornik izraelske vlade. O čemu se ta dvojica
raspravljali?
Bush je od Sharona zatražio, u pozadini velike političke i
psihološke bure ovoga rujna, umjereno ponašanje. Ponašanje koje ne
bi u krvavoj gerili koja suprotstavlja Izrael i Palestince, još
više pogoršalo srdžbu Arapa spram židovske države i njenog
američkog saveznika. To je lako shvatljiv zahtjev. (...)
Američko zauzimanje krućeg stajališta spram Sharona, odlučnost
kojom je od njega zaraženo da zaustavi svoju vojsku, sigurno nisu
vezani uz Arafatovu ponudu da uđe u antiterorističku koaliciju.
Ponuda je došla jučer, no kao i kod mnogih Araftovih istupa, njezin
je sadržaj čisto verbalan. Uz dio Palestinaca koji su pljeskali
američkoj katastrofi 11. rujna, sa sve jačim fundamentalističkim
organizacijama pored sebe, Arafat može samo govoriti. Dok mu je
djelovati mnogo, mnogo teže.
Nije dakle njegov potez mlađeg Busha potaknuo da nametne
zaustavljanje izraelskih vojnih operacija. Motivi u Washingtonu su
drugi i sliče na one koji su 1991. Busha oca odveli na put
sukobljavanja s izraelskim predsjednikom vlade Yitzakom Shamirom.
Tada je bio Zaljevski rat, pokrenut rezolucijom UN-a, te je trebalo
pokazati da se rezolucije UN-a ne mogu poštivati samo kako bi se
bombardirao Bagdad.(...)
Kao i tada Washington je svjestan da ne može koristiti dvije mjere.
Ako unutar arapskog i islamskog svijeta postoje neprijatelji koje
treba potući, barbarstva koja treba iskorijeniti, potrebno je da
kada u tom svijetu dođe do uskraćivanja prava, potlačivanja,
nepravdi, Amerika i zapad preuzmu odgovornost. Da se pokažu
sposobnima praviti razliku. A najteži slučaj, onaj koji je više od
30 godina raspaljivao islamski fundamentalizam, nedvojbeno je
palestinsko pitanje. (...) U Washingtonu je postala jasna potreba
da se obuzda sukob između Izraelaca i Palestinaca, kako bi se
arapskim zemljama pokazao jedan nepristran, jednakopravan odnos.
Ne znamo hoće li ovaj zaokret uspjeti zaustaviti pokolj. Mržnja
između dva protivnika dostigla je razine koje neizvjesnom čini
svaku mogućnost primirja. No prevladana je američka inercija spram
bliskoistočnog sukoba, a pritisak na Izraelce i Palestince da
postignu barem prekid vatre bit će energičan i stalan", piše Sandro
Viola.