VOA 17. VIII. HAAŠKI SUD NEMA OVLASTI PROVODITI SVOJE ODLUKE

GLAS AMERIKE - VOA 17. VIII. 2001. Ujedinjeni narodi do sada su potrošili 400 milijuna dolara na rad haaškog i suda za Ruandu, što iznosi preko pet posto ukupnog proračuna Svjetske organizacije. To u razgovoru za Glas Amerike kaže bivši predsjednik povjerenstva Ujedinjenih naroda za istraživanje kršenja humanitarnih zakona u bivšoj Jugoslaviji Cherif Bassiouni, koji je bio i kandidat za položaj glavnog tužitelja haaškog suda. Profesor Bassiouni danas je direktor Međunarodnog instituta za zakon o ljudskim pravima pri sveučilištu DePaul u Chicagu. Cherif Bassiouni smatra da će se daljnjim povećanjem troškova vezanih uz financiranje suda sve češće postavljati pitanje o privođenju kraju njegova rada. Po njemu, iako dosadašnji rad suda nije mnogo pridonio procesu pomirbe na području bivše Jugoslavije, za to ne treba kriviti haaški sud. = Kada je Vijeće sigurnosti osnovalo haaški sud, namijenjena mu je bila isključivo pravosudna uloga. Nažalost, sud nije osnovan u funkciji pomirbe. Jer da je to bio cilj, drukčije bi se postupalo. Haaški sud ne bi bio smješten u den Haagu, nalazio bi se negdje u regiji. Objavljivali bi se i naširoko puštali u opticaj sudski izvještaji na lokalnim jezicima. Pomirba podrazumijeva da ljudi spriječe da se nešto u tom smislu događa. Međutim, haaški sud se ne bavi svakodnevnim životom ljudi u Srbiji, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini i stoga oni ne osjećaju da se dijeli pravda koja omogućuje izlaz iz sukoba, kaže Cherif Bassiouni. Profesor Bassiouni ukazuje na dva aspekta rada suda. = Treba razlikovati ulogu suda u odnosu na ljude u regiji i njegovu ulogu u širem povijesnom kontekstu. Smatram da je ta povijesna uloga vrlo važna, jer je međunarodnoj zajednici pokazano da međunarodni kazneni sud može funkcionirati. A time je razbijena psihološka zapreka u odnosu na međunarodnu pravdu. Sve su to važne stvari. Međutim narodi u regiji drže da je haaški sud manjkav. Mnogima se den Haag i njegove odluke čine daleke i bez ikakva utjecaja. Narodi u regiji također različito reagiraju. Većina Srba drži da je haaški sud protusrpski. Hrvati koji su spremni za suradnju zamjeraju što njihovi visoki časnici odlaze u den Haag dok se drugima ne sudi. Glavna tužiteljica pokušava biti uravnotežena, podižući optužnice protiv jednih, drugih, trećih, što nije pravi način. Međutim haaški sud nema ovlasti da provodi svoje odluke. Ne može narediti NATO savezu da uhiti osumnjičenike, da francuskim vojnicima u području Pala kaže - dobro, vi znate gdje se nalazi Karadžić, uhitite ga. Niti može reći predsjedniku Koštunici - poznato vam je da se general Mladić nalazi u Beogradu, uhitite ga i izručite u den Haag. Stoga je haaški sud često pod udarom kritike za nešto što nije u njegovoj nadležnosti, ističe gospodin Bassioni. Ipak, profesor Bassiouni naglašava da se uspjeh ovakvih sudova mjeri ostvarenjem prvotno postavljenog cilja. = Ako je prvotni cilj bio da se pokaže da međunarodna pravda može funkcionirati, haaški sud je uspješan. Ako je cilj pokazati da je dvadesetak suđenja u den Haagu obavljeno pravedno, i to se može nazvati uspjehom. Međutim, ako je cilj da se sudi svima koji su to zaslužili, uspjeh nije postignut. Prema izjavi Cherifu Bassiounija uspjeh nije ostvaren ni ako je cilj uspostavljanja suda bio pomirba tri naroda u regiji. I zbog toga, zaključuje profesor Bassiouni, ta tri naroda smatraju da pravda nije zadovoljena. (VOA)