RU-OBŠČ. GAZETA-26.7.-RAZGOVOR SA SESTANOVIČEM

RUSIJA OBŠČAJA GAZETA Br. 30 / 26. VII. 2001. Putinu i Bushu prijateljstvo neće naškoditi List donosi razgovor s veleposlanikom Stevenom Sestanovichem, dobrim poznavateljem američkih političkih prilika, predavačem na sveučilištu Columbia i bivšim Clintonovim savjetnikom za odnose SAD-a i poslijesovjetskih država: "- Znače li rezultati iz Genove i Ljubljane da je napokon nestao strah od novog zaoštravanja odnosa između RF-a i SAD-a i od povratka 'hladnog rata'? = Mislim da nikakvog zaoštravanja politike prema Rusiji nije bilo. Nova je uprava u početku jednostavno imala stanovite teškoće - nisu bile uspostavljene nužne veze i odnosi. A što se tiče kritične analize prijašnje politike, to je normalna, pa i nužna stvar za svaku novu upravu. U cjelini ipak, opetujem, u američkoj politici prema Rusiji nije bilo osobitih promjena. Osim jedne iznimke: nova uprava je puno sigurnija od prošle da treba izgraditi Nacionalnu proturaketnu obranu. Općenito, svaka je nova američka uprava prepuna planova o promjenama kako u vanjskoj, tako i u unutarnjoj politici. Često se važnost takvih inovacija i njihov koeficijent korisnog djelovanja hotimično ili ne, preuveličava. No nakon deset do dvanaest mjeseci vladavine postaje jasno da promjene ipak nisu velike. Pritom treba voditi računa da nijedna američka uprava nikad neće moći raditi samo ono što joj padne na pamet: ona nužno mora balansirati između Kongresa, oporbe i javnosti. To jest, normalna američka politika je svojevrsna ravnoteža snaga između različitih mišljenja i prosudbi. Bushova se uprava, dakako, mora pokoriti toj zakonitosti. Istina, mnogi Amerikanci misle da je predsjednik SAD-a na međunarodnom polju slobodan u odlučivanju. No on zapravo i tu mora povesti računa o svim stajalištima. I baš to obično postaje zapreka za ozbiljne promjene u vanjskogospodarskoj djelatnosti. Zato je nova američka vanjska politika uglavnom tek nastavak prethodne. (...) - Jesu li, po vašem mišljenju, utemeljene tvrdnje ruskih dužnosnika da SAD prema Rusiji vodi politiku 'dvostrukih mjerila'? = Međunarodni standardi nikad ne pretpostavljaju opću jednolikost. Čini mi se da Rusija ponekad čak ima koristi od primjene 'dvostrukih mjerila'. Ipak, u samoj Rusiji o tome se nikad ne govori. Navest ću dva jednostavna primjera: stanje u Čečeniji i sloboda govora. Predsjednik Putin rekao je predsjedniku Bushu da bi, u slučaju da međunarodni teroristi počnu djelovati u Teksasu, SAD vjerojatno postupio isto kao i Rusija u Čečeniji. To je nedvojbeno istina, vlast, pa i američka, uvijek je spremna primijeniti silu protiv terorista. No naša vlast u takvoj operaciji nikad neće srušiti veliki grad i uništiti civile u Teksasu. (...) Drugi primjer - sloboda govora. Zamislite da američka vlada počne kampanju za zatvaranje nezgodne televizijske postaje. Odmah bi pala žrtvom političke osvete. Mislim da slično misle i u Europi. Međutim, ni Čečenija ni stanje slobode govora, kao što vidimo, nisu zapreka za promicanje Rusije na međunarodnoj pozornici. Zato se nemojmo zavaravati: sama Rusija jako rabi ta ista 'dvostruka mjerila'. - Postoji mišljenje da sadašnje rusko čelništvo želi obnoviti SSSR gospodarskim putem. Koliko uopće politika država koje su bile u sastavu SSSR-a ovisi o Rusiji? = Mnoge zemlje bivšeg SSSR-a misle da je ruska politika u ZND-u sada bolje organizirana, da je jasnija i upravljena prema cilju, premda za njih nije toliko povoljna. U nečemu su odnosi Rusije i poslijesovjetskih susjeda čak i malo srdačniji, Moskva je uspjela poboljšati ton razgovora. Uostalom, to nije ni čudno, svi su otpočetka znali da će biti tako. Istodobno su države ZND-a i dalje zabrinute zbog svoje neovisnosti. Zato traže neovisne izvore energije-nafte, plina, električne energije, zato žele ući u europske organizacije. Tako će se moći zajamčiti njihov međunarodni status. Za Rusiju je vrlo važno znati da poslijesovjetske države nisu izgubile želju za potpunom neovisnošću. Ako Moskva o tomu dosad nije povela računa, to može biti loše za nju, a napose može izgubiti utjecaj na poslijesovjetskom prostoru. (...)"