RU-US-interview-Organizacije/savezi-Obrana-Vlada-Diplomacija RU-OBŠČ. GAZETA-26.7.-RAZGOVOR SA SESTANOVIČEM RUSIJAOBŠČAJA GAZETABr. 30 / 26. VII. 2001. Putinu i Bushu prijateljstvo neće naškoditiList donosi razgovor s veleposlanikom
Stevenom Sestanovichem, dobrim poznavateljem američkih političkih prilika, predavačem na sveučilištu Columbia i bivšim Clintonovim savjetnikom za odnose SAD-a i poslijesovjetskih država: "- Znače li rezultati iz Genove i Ljubljane da je napokon nestao strah od novog zaoštravanja odnosa između RF-a i SAD-a i od povratka 'hladnog rata'?= Mislim da nikakvog zaoštravanja politike prema Rusiji nije bilo. Nova je uprava u početku jednostavno imala stanovite teškoće - nisu bile uspostavljene nužne veze i odnosi. A što se tiče kritične analize prijašnje politike, to je normalna, pa i nužna stvar za svaku novu upravu. U cjelini ipak, opetujem, u američkoj politici prema Rusiji nije bilo osobitih promjena. Osim jedne iznimke: nova uprava je puno sigurnija od prošle da treba izgraditi Nacionalnu proturaketnu obranu.Općenito, svaka je nova američka uprava prepuna planova o promjenama kako u vanjskoj, tako i u unutarnjoj politici. Često se
RUSIJA
OBŠČAJA GAZETA
Br. 30 / 26. VII. 2001.
Putinu i Bushu prijateljstvo neće naškoditi
List donosi razgovor s veleposlanikom Stevenom Sestanovichem,
dobrim poznavateljem američkih političkih prilika, predavačem na
sveučilištu Columbia i bivšim Clintonovim savjetnikom za odnose
SAD-a i poslijesovjetskih država:
"- Znače li rezultati iz Genove i Ljubljane da je napokon nestao
strah od novog zaoštravanja odnosa između RF-a i SAD-a i od povratka
'hladnog rata'?
= Mislim da nikakvog zaoštravanja politike prema Rusiji nije bilo.
Nova je uprava u početku jednostavno imala stanovite teškoće - nisu
bile uspostavljene nužne veze i odnosi. A što se tiče kritične
analize prijašnje politike, to je normalna, pa i nužna stvar za
svaku novu upravu. U cjelini ipak, opetujem, u američkoj politici
prema Rusiji nije bilo osobitih promjena. Osim jedne iznimke: nova
uprava je puno sigurnija od prošle da treba izgraditi Nacionalnu
proturaketnu obranu.
Općenito, svaka je nova američka uprava prepuna planova o
promjenama kako u vanjskoj, tako i u unutarnjoj politici. Često se
važnost takvih inovacija i njihov koeficijent korisnog djelovanja
hotimično ili ne, preuveličava. No nakon deset do dvanaest mjeseci
vladavine postaje jasno da promjene ipak nisu velike.
Pritom treba voditi računa da nijedna američka uprava nikad neće
moći raditi samo ono što joj padne na pamet: ona nužno mora
balansirati između Kongresa, oporbe i javnosti. To jest, normalna
američka politika je svojevrsna ravnoteža snaga između različitih
mišljenja i prosudbi. Bushova se uprava, dakako, mora pokoriti toj
zakonitosti.
Istina, mnogi Amerikanci misle da je predsjednik SAD-a na
međunarodnom polju slobodan u odlučivanju. No on zapravo i tu mora
povesti računa o svim stajalištima. I baš to obično postaje zapreka
za ozbiljne promjene u vanjskogospodarskoj djelatnosti. Zato je
nova američka vanjska politika uglavnom tek nastavak prethodne.
(...)
- Jesu li, po vašem mišljenju, utemeljene tvrdnje ruskih dužnosnika
da SAD prema Rusiji vodi politiku 'dvostrukih mjerila'?
= Međunarodni standardi nikad ne pretpostavljaju opću jednolikost.
Čini mi se da Rusija ponekad čak ima koristi od primjene 'dvostrukih
mjerila'. Ipak, u samoj Rusiji o tome se nikad ne govori. Navest ću
dva jednostavna primjera: stanje u Čečeniji i sloboda govora.
Predsjednik Putin rekao je predsjedniku Bushu da bi, u slučaju da
međunarodni teroristi počnu djelovati u Teksasu, SAD vjerojatno
postupio isto kao i Rusija u Čečeniji. To je nedvojbeno istina,
vlast, pa i američka, uvijek je spremna primijeniti silu protiv
terorista. No naša vlast u takvoj operaciji nikad neće srušiti
veliki grad i uništiti civile u Teksasu. (...) Drugi primjer -
sloboda govora. Zamislite da američka vlada počne kampanju za
zatvaranje nezgodne televizijske postaje. Odmah bi pala žrtvom
političke osvete. Mislim da slično misle i u Europi.
Međutim, ni Čečenija ni stanje slobode govora, kao što vidimo, nisu
zapreka za promicanje Rusije na međunarodnoj pozornici. Zato se
nemojmo zavaravati: sama Rusija jako rabi ta ista 'dvostruka
mjerila'.
- Postoji mišljenje da sadašnje rusko čelništvo želi obnoviti SSSR
gospodarskim putem. Koliko uopće politika država koje su bile u
sastavu SSSR-a ovisi o Rusiji?
= Mnoge zemlje bivšeg SSSR-a misle da je ruska politika u ZND-u sada
bolje organizirana, da je jasnija i upravljena prema cilju, premda
za njih nije toliko povoljna. U nečemu su odnosi Rusije i
poslijesovjetskih susjeda čak i malo srdačniji, Moskva je uspjela
poboljšati ton razgovora. Uostalom, to nije ni čudno, svi su
otpočetka znali da će biti tako. Istodobno su države ZND-a i dalje
zabrinute zbog svoje neovisnosti. Zato traže neovisne izvore
energije-nafte, plina, električne energije, zato žele ući u
europske organizacije. Tako će se moći zajamčiti njihov
međunarodni status.
Za Rusiju je vrlo važno znati da poslijesovjetske države nisu
izgubile želju za potpunom neovisnošću. Ako Moskva o tomu dosad
nije povela računa, to može biti loše za nju, a napose može izgubiti
utjecaj na poslijesovjetskom prostoru. (...)"