FR-LE FIGARO-18.7.-RAZGOVOR S BLAIROM

FRANCUSKA LE FIGARO 18. VII. 2001. Blair se ne plaši globalizacije Novinari Jacques Duplouich i Charles Lambroschini razgovarali su s britanskim premijerom Tonyjem Blairom: " - Putujući na susret na vrhu G8 u Genovi, George W. Bush zastat će u Londonu. S njime ćete razgovarati o 'proturaketnom štitu'. Hoće li američki predsjednik zatražiti od Velike Britanije da igra aktivnu ulogu u tom programu? = Predsjednik me nije ništa pitao. Uostalom, SAD o tom programu proturaketnog sustava još nije iznio točan prijedlog. Dijelim zabrinutost predsjednika Busha u pogledu prijetnje širenja oružja za masovno uništenje. Ujedinjeno Kraljevstvo, jedan od ključnih saveznika SAD-a, shvaća ciljeve za kojima ide Washington. Bezuvjetno se moramo zaštititi od te nove pogibelji. - Došavši u Bijelu kuću, George W. Bush je izjavio da Amerika mora biti ponizna i surađivati sa saveznicima. Dogodilo se protivno, jer Europska unija stalno upozorava na drzovitost novog predsjednika. U čemu je pogreška? = U Europi su oštri prema Georgeu W. Bushu. No to se u početku događa svim američkim predsjednicima. Mogu vam reći da i britanski premijer puno pati. Na sve sudionike summita u Goeteborgu koji je održan u lipnju, ostavila je dojam uvjerenost predsjednika Busha kada je izložio zamisli o sustavu antibalističkih raketa. Jako se razilazimo u više trgovinskih pitanja. Također postoje razlike oko sporazuma iz Kyota i problema zagrijavanja Zemlje. No puno su brojnije teme u kojima SAD i Europa lijepo surađuju. Primjerice, Kosovo i Makedonija. Vjerujte, ono što nas spaja puno je jače od onoga što nas dijeli. Uostalom, kada SAD i Europa rade zajedno, svi se svjetski problemi mogu riješiti. (...) - Prije izbora u lipnju obećali ste da će vaša vlada provesti referendum o euru. Nakon toga ste zašutjeli. Jeste li i dalje pristaša prijelaza Velike Britanije na zajedničku valutu? = Uvjeren sam da Velika Britanija mora sudjelovati u euru. Nema ni govora o tomu da se odreknemo tog načelnog stava. No sve ovisi o gospodarskim prilikama. Mislim da još nije vrijeme za referendum. - Dakle, referendum nije na dnevnom redu? = Bio bih vrlo iznenađen da se sada provede referendum. Ja sam premijer. No ništa slično nisam odlučio. - Jedan ste od prvaka europskih snaga za brzo djelovanje. No otpor je u Velikoj Britaniji vrlo jak: bilo da je riječ o lady Thatcher, umirovljenim generalima ili uvodničarima. Bushovoj upravi pak nedostaje ambicija. Je li plan vojno djelotvoran i politički mudar? = U nas, otpor dolazi ponajprije iz Konzervativne stranke, napose iz krila koje se najviše plaši ujedinjene Europe. Što se tiče SAD-a, mogu vam reći da je George W. Bush, kada sam se u veljači sastao s njime u Camp Davidu, u potpunosti podupro plan o europskim snagama. Imao je samo jednu brigu: da to bude u suradnji s NATO-om. Je li to mudro, pitate. Da, ako postoji politička volja za uspjeh. Je li vojno djelotvorno? Da, jer Europa ima mogućnosti da stvori te snage. Uostalom, pokazali smo to u Bosni, dok SAD-a tamo nije bilo. Problemi na koje smo tada naišli, pokazali su da moramo ići dalje. Prva reakcija Amerikanaca često je pavlovska: čim Europa želi nešto učiniti, doživi kritiku. No kada Bijela kuća dade konkretan prijedlog, odgovor je pozitivan. Siguran sam da će Amerikanci na koncu pozdraviti te snage za brzo djelovanje. Reći će: 'Bravo. Europljani će ponijeti dio našeg vojnog tereta'. (...) - Između Georgea Busha, 'milosrdnog republikanca', kako je govorio u svojoj predizbornoj utrci, i Lionela Jospina, socijalista staroga kova, za koga biste se odlučili? = Istina je da se smatram pripadnikom lijevog centra. No mogu također raditi s republikancem Georgeom W. Bushom. Veze između SAD- a i Velike Britanije odveć su važne da bismo ostali na ideološkim razlikama. Kada je riječ o Lionelu, on pripada istoj obitelji kao i ja. Mudar si ako možeš imati različite veze s različitim ljudima. (...)"