FR-LE MONDE-21.7.-RAZGOVOR S BELGIJSKIM MIN. V.P.

FRANCUSKA LE MONDE 21. VII. 2001. 'Osluškujmo građansko društvo i pustimo političare da odlučuju' S belgijskim ministrom vanjskih poslova Louisom Michelom koji do 31. prosinca ove godine predsjeda Ministarskim vijećem EU-a, razgovarao je Laurent Zecchini: "- Kako ocjenjujete fenomen 'demokratskog deficita'? = Primjećujem da europski građani spontano izabiru glasnogovornike pokreta koji, institucionalno, zastupaju sami sebe, ali im je zajednička osobina da zagovaraju solidarnost, plemenitost i ljudskost, jer 'političari' više nisu nositelji tih vrijednosti. Europa, uostalom, nije jedina koju je pogodila ta politička kriza; njoj su pojedinačno podložne sve europske vlade. Mislim da treba ponovno stvoriti prostor za pravu raspru. Građani imaju dojam da konsenzus, tj. tajni dogovor, dolazi prije raspre koja ga pobija, i da tada ostaju bez onog što je vlastito demokraciji i slobodi: mogućnosti da sudjeluju. - To se dogodilo i s proširenjem? = Da, trebalo se javno raspravljati o načelu proširenja. Tako bi ljudi saznali da proširenje znači potvrdu političkih odluka solidarnosti, mira, političke stabilnosti, demokracije i ljudskih prava, kao i stvaranje tako velikog tržišta da uređenje tog tržišta bude prava poluga koja će druga tržišta prisiliti da zajedno s nama pripitome globalizaciju. Budući da nismo postupili pedagoški, proširenje se činilo kao samovoljna odluka. Dio javnosti je shvatio kao da su neke vlade sklone proširenju kako bi bolje ometale produbljenje i integraciju Europe. Danas se tom nedostatnom osluškivanju društva pridružuju, kako ja to kažem, 'vanjski znaci prijezira' i elitizma. Ukratko: europska tehnokracija koja se razmeće svojim povlasticama, poput onih europskih dužnosnika koji ne plaćaju poreze... No odgovornost snosi i tisak, jer uvijek nastoji naglasiti ono što ne valja... (...) - Jaka europska tradicija u Belgiji temelji se na federalizmu. Nadate li se da ćete potaknuti partnere u tom pravcu? = Ne želim sudjelovati u semantičkoj zbrci. Izgradnja Europe ima svoje ime: to je Europska unija. Nisam siguran da treba tražiti novu terminologiju. Mislim da je važan cilj. Koji su nam ciljevi potrebni kako bi europski građani bili sigurniji u svoju budućnost, kako bi im se omogućio veći napredak, više prava i više sreće? Reći je li riječ o 'federaciji nacionalnih država', o 'federaciji' ili o 'konfederaciji', znači izgubiti se u nepotrebnim i sitničavim rasprama. Nastavimo li i dalje tim putom, ljudi će na kraju pomisliti da smo poludjeli. Budući da javnost nije uključena u raspru, ona ne mari kako će se to zvati! Osobno sam europski federalist, ali ne vidim zašto bi trebalo govoriti o 'federaciji nacionalnih država', što je, uostalom, potpuno proturječan i razumski bezočan izraz. (...) - U nedostatku prave vanjske politike, Europa poduzima 'zajedničko djelovanje'. Znate li kako izići iz te blokade? = Samo se djelomično slažem. Ne samo da imamo velikih mogućnosti da dobijemo zajedničku vanjsku politiku, nego se ona počinje i potvrđivati: vidimo to u jačanju uloge Javiera Solane Šg. Pesc, visoki predstavnik Unije za zajedničku vanjsku i sigurnosnu politikuĆ koja će - nadam se - još rasti, a svjedoči o afirmaciji europske vanjske politike, premda gdjekada na virtualan način. Prije dvije godine nisam mogao ni pomisliti da bi Europska unija mogla jednim glasom govoriti na Bliskom istoku, na Balkanu, a sutra, možda, u Africi, u Latinskoj Americi i u Aziji."