IT-supersile-oružje-Politika IT-LA STAMPA-16.7.-SVEMIRSKI ŠTIT ITALIJALA STAMPA16. VII. 2001.Gladijator Bush hvata se svemirskog štita"Prije točno godinu dana neuspjeh trećeg pokusa proturaketne obrane (takozvanog svemirskog štita)
izvukao je uzdah olakšanja i kod Clintona, i kod kritičara štita, unutarnjih i međunarodnih. Paradoksalno kod Clintona, jer bi čelnik Bijele kuće morao željeti uspjeh, ali ne i paradoksalno kod njegovih kritičara, koji su tako vidjeli da se mrski projekt udaljava. Zapravo ni Clinton nije bio previše uvjeren u njega pa se nadao da će taj vrući krumpir prebaciti svojem nasljedniku.Nasljednik je bio Bush, i on si oko toga sigurno nije pravio probleme. Samo je kazao kako je 'štit' jedan od njegovih strateških prioriteta. No naravno moglo je loše poći i po njega, kojemu bi, za razliku od Clintona, to bilo vrlo krivo. Međutim četvrti je pokus bio uspješan, dokazavši, osim tehnološkog napretka, i njegovu određenu političku sreću. I tako će George W. za četiri dana moći na skupu G8 kazati da se s njime, i glede štita, treba ozbiljno računati. Prirodno, put je još dugačak, no odlučnost nove administracije snažnija je nego prije. A i s njom treba računati.
ITALIJA
LA STAMPA
16. VII. 2001.
Gladijator Bush hvata se svemirskog štita
"Prije točno godinu dana neuspjeh trećeg pokusa proturaketne
obrane (takozvanog svemirskog štita) izvukao je uzdah olakšanja i
kod Clintona, i kod kritičara štita, unutarnjih i međunarodnih.
Paradoksalno kod Clintona, jer bi čelnik Bijele kuće morao željeti
uspjeh, ali ne i paradoksalno kod njegovih kritičara, koji su tako
vidjeli da se mrski projekt udaljava. Zapravo ni Clinton nije bio
previše uvjeren u njega pa se nadao da će taj vrući krumpir
prebaciti svojem nasljedniku.
Nasljednik je bio Bush, i on si oko toga sigurno nije pravio
probleme. Samo je kazao kako je 'štit' jedan od njegovih strateških
prioriteta. No naravno moglo je loše poći i po njega, kojemu bi, za
razliku od Clintona, to bilo vrlo krivo. Međutim četvrti je pokus
bio uspješan, dokazavši, osim tehnološkog napretka, i njegovu
određenu političku sreću. I tako će George W. za četiri dana moći na
skupu G8 kazati da se s njime, i glede štita, treba ozbiljno
računati. Prirodno, put je još dugačak, no odlučnost nove
administracije snažnija je nego prije. A i s njom treba računati.
Bushovu strategiju treba ocjenjivati u njezinoj cjelokupnosti. On
predlaže ograničenu i ne globalnu proturaketnu obranu (kakvu je
sanjao Reagan), koja se može proširiti na američke snage u
inozemstvu i na zainteresirane prijateljske zemlje, koja ne bi bila
ograničena na teritorij Sjedinjenih Država. Istodobno predviđa
drastično smanjenje, ne nužno precizno dogovoreno kao u prošlosti,
broja ofenzivnih američkih nuklearnih bojevih glava. I, na kraju,
skeptičan je prema potpunoj zabrani nuklearnih pokusa, jer, baš
radi smanjenja broja, preostalim bi bojevim glavama SAD-a mogla
trebati tehnička provjera kako bi se zajamčilo njihovu punu
sposobnost odvraćanja.
Prema pragmatičnom državnom tajniku Powellu, na tim temeljima,
koji imaju i aspekte financijske i tehnološke suradnje, nije
nemoguće, unatoč uobičajenim prosvjedima, postići bilateralan
sporazum s Rusijom koji bi zaobišao problem sporazuma protiv štita
(ABM) iz već daleke 1972. Bit će teže s Kinom, posebice nakon izbora
Pekinga za Olimpijadu 2008., i s približavanjem njezina ulaska u
Svjetsku trgovinsku organizaciju.
Što na toj točki moraju napraviti tradicionalni saveznici, koji su
također kritični, posebice europske zemlje? Trebaju li uzeti
Bushovu 'new strategy' kao izazov kojemu se treba suprotstaviti kao
iskazu hegemonije, ili kao osjetljivo pitanje o kome treba
razgovarati kako bi se postigla razna jamstva? Dijalog je riječ
koja je u velikoj modi, a vidjet ćemo koliko je djelotvorna kod
prosvjeda u Genovi.
Bit će neizbježno razgovarati i s Bushom na istom temelju: ne
odbijati novosti nego njima upravljati. Uz upozorenje koje vrijedi
u oba slučaja, a poglavito za Europljane pred zapadnom i
planetarnom supersilom: kako bi se moglo konkretno razgovarati,
treba biti jednoglasan, pokazati se 'vjerodostojnim' na temelju
činjenica, a ne samo riječi", piše Aldo Rizzo.