US-26.VI.-LA TIMES- MILOŠEVIĆ I AMERIČKI RATNI ZLOČINI

SJEDINJENE DRŽAVE THE LOS ANGELES TIMES 26. VI. 2001. Činimo kao što govorimo, a ne kako činimo "Što je krivo u ovoj slici? Slobodan Milošević bit će odvučen pred sud za ratne zločine dok Robert McNamara obilazi američke fakultete reklamirajući svoju posljednju knjigu o tome kako postići svjetski mir, a Henry Kissinger savjetuje korporacije, za debelu naknadu, kako poslovati s diktatorima. Jasno, kada dođe do ratnih zločina, ova je nacija iznad zakona. Sjedinjene Države su podupirale, bolje nametnule, standard službenog morala svijetu dok su radosno ustrajavale na tome da niti jedna američki čelnik ne može odgovarati prema istom standardu. Stalni, ako ne i podrazumijevajući, argument, iznošen od vremena nuerneberških suđenja nakon Drugog svjetskog rata, je taj da mi sudimo, ali nam se ne sudi, jer smo demokratski i slobodan narod po sebi odgovoran za visoke standarde. Bacanje atomske bombe na japanske civile je, stoga miroljubiv potez jer je skratio rat. Ne bismo li takvu tvrdnju ocijenili barbarskom ako bi je bilo koja druga država upotrijebila opravdavajući takvo oružje? Kao što je dodatno pokazao rat u Vijetnamu, duboko smo predani pravednosti rata protiv civila, ali samo kada smo mi ratnici. Sada ćemo mi osuditi Miloševića kao ratnog zločinca jer je učinio isto. Kakvi god bili užasi počinjeni nad civilima tijekom Miloševićeve vladavine, oni su blijede u usporedbi s onime što je McNamara učinio tijekom osam godina u kojima je vodio rat u Vijetnamu, gdje su milijuni umrli radi laži koje je govorio i politika koje je naređivao. Milošević je optužen za korištenje vojne sile u vođenju kampanja terora protiv civilnog stanovništva Kosova. No McNamara je bio taj koji je najveći dio vijetnamske zemlje, nastanjen seljacima, odredio kao zonu bez borbi. Ni u jednom trenutku stanovništvo Kosovo nije sustavno zasipano protupješačkim bombama i spaljivano napalmom, kao što su bili Vijetnamci pod politikom koju je vodio McNamara. McNamara je 27 godina, otkako je napustio svoj položaj ministra obrane, odbio raspravljati o svojoj ulozi u Vijetnamu, no djela za koja priznaje krivnju svojim memoarima iz 1995. sigurno bi mogla činiti temelje istrage o ratnim zločinima i nad McNamarom i nad Lyndonom Bainesom Johnsonom, predsjednikom kojemu je služio. U svojoj knjizi jasno kaže da niti on, ni Johnson, nisu vjerovali da SAD imaju moralno pravo da tepih-bombardiranjem Vijetnamce natjera na poslušnost kako bi postigli iracionalne političke ciljeve SAD-a. U pismu u koje je McNamara napisao 1967. Johnsonu, ministar obrane priznao je da SAD šuruje s ratnim zločincima i upozorio je predsjednika 'da bi mogla postojati granica iza koje mnogi Amerikanci i veliki dio svijeta neće dopustiti Sjedinjenim Državama da idu'. Dodao je: 'Slika najveće svjetske supersile kako ubija ili teško ranjava 1000 ne-boraca tjedno, pokušavajući udarcima tjera sićušnu zaostalu naciju na podložnost glede pitanja čija se vrijednost uvelike osporava, nije lijepa'. No LBJ i McNamara nikada nisu pozvani na odgovornost na sud za kršenja granica tih ljudskih prava, a njihovi nasljednici, Richard Nixon i njegov ključni ratnik, Kissinger, brzo su eskalirali rat, tepih- bombardiranjem sjevernovijetnamskih seljaka i uništavajući svaki normalan život u susjednoj Kambodži. Žestoka bombardiranja koja su uništila kambodžanski kraj isto tako su uništila tamošnju civilnu vlast, otvarajući put Pol Potu, masovnom ubojici koji je ubio više od milijun svojih ljudi, a ipak je kasnije postao i saveznik SAD-a. Tek kada više nije bio od koristi američkim političarima ovi su ocijenili da zavrjeđuje suđenje za ratne zločine. Do tada je već postao slab. Jasno, Milošević bi se kvalificirao kao ratni zločinac, no sileći ga na suđenje dok McNamara i Kissinger uživaju podršku kao stariji državnici je obeščašćivanje standarda moralne odgovornosti. McNamara je prošloga tjedna bio prisiljen govoriti o pitanju ratnih zločina pred slušateljstvom na USC-u. On je kazao da bi želio da su postojali međunarodni standardi dok je SAD bio u Vijetnamu. No, standard je postojao. Uspostavljen je u Nuernbergu, a McNamara i društvo su ga očito prekršili. Što se tiče Kissingera, njegovi prijestupi nisu ograničeni na jedan kontinent. Nedavno je kazao da je bio previše zaposlen da bi odgovorio na subpoenu u kojoj se od njega zahtijevalo da se pojavi pariškim sucem koji je istraživao zločine, od Kissingera podržavanog, Pinochetovog režima u Čileu. Milošević lako može biti ratni zločinac, no kakva je to arogancija osuđivati jugoslavenskog krvnika civila dok smo svoje oslobodili odgovornosti.", piše Robert Scheer.