IT-19.VI-CORRIERE-BUSHOVA DOKTRINA KROZ TALIJANSKU PRIZMU

ITALIJA CORRIERE DELLA SERA 19. VI. 2001. Navala osmijeha "O susretima američkog predsjednika Busha s europskim vođama i s ruskim vođom Putinom pročitalo se svašta. To da su bili uspješni, i da su bili neuspješni, da su smanjili distance među saveznicima glede temeljnih pitanja, od svemirskog štita do zaštite okoliša, a i da su ih povećali, da su ponovno pokrenuli dijalog između Amerike i Rusije, a i da je to razgovor među gluhima. Istina je, vjerojatno, u sredini. Bush se pokazao spreman i odlučan djelovati u dogovoru, uvjeravajući Europljane i Putina u svoje vodstvo. Još samo malobrojni misle da je njegova politika jednostrana i neodgovorna. Predsjednik Sjedinjenih Država Europljanima i Putinu nije dao samo svoju posjetnicu već i novu doktrinu, Bushovu doktrinu, koja obilježava najznačajniji zaokret za atlantsku zajednicu od kraja Hladnog rata 1989., i koja iscrtava novi svjetski poredak. Njeni će se učinci možda vidjeti već 2002. godine. (...) Prema Bushovoj doktrini, EU i europski dio NATO-a moraju se podudariti u širenju na Baltičko more, na sjeveru, i na Crno more, na jugu, Savez treba postati paneuropski i sjevernoamerički blok, a tako redefiniran Zapad mora biti zaštićen proturaketnim projektilima. U nacrtu predsjednika SAD-a, EU bi bio 'dom slobode', izgrađen na zajedničkim vrijednostima, federacija ili Europa domovina (kao što je sanjao De Gaulle, koju je međutim želio od Atlantika do Urala). S njome i NATO-om Rusija bi imala blisku političku, gospodarsku i vojnu suradnju. 12 godina nakon kraja Hladnog rata, smatra Bijela kuća, nema razloga da se Moskva protivi prijateljskom bloku pred vratima svoje kuće. Bushova doktrina nema istu vrijednost za sve. Za Ameriku bi mogla polučiti izvanredne rezultate, ojačati njenu nazočnost u Europi, snažno uvjetovati EU, spriječiti osovinu Rusija-Kina, potvrditi svjetsku dominaciju Washingtona. Za EU, koji će za svoj račun odlučiti što prihvatiti ili odbiti od projekta, pružila bi i koristi i štete. No za Rusiju bila bi to teška nepoznanica: Moskva bi riskirala postati siromašni, i poglavito slab, rođak u klubu bogatih i moćnih. I radi toga je Bush pokrenuo navalu osmijeha prema Putinu, jer zna da je njegov pristanak ključan. Veliki zaokreti se uvijek ne uviđaju odmah, prije dvije godina pobuna u Seattleu izgledala je kao prolazna epizoda, danas je to globalni prosvjed. Na isti način, implikacije Bushove doktrine prijete proći neprimjećene, ili odbačene kao hir novog predsjednika. One to nisu. Doktrina potječe od Busha oca, koji je upravljao padom Berlinskog zida i SSSR-a, i koji se pitao što će doći kasnije, kako da Amerika ostane jednom nogom u Europi. 'Bush I.', kako ga zovu mediji, je bio taj koji promišljao širenje NATO-a, 'partnerstvo za mir' s Rusijom, svemirski štit. 'Bush II.' vjeruje da je došao trenutak ostvarivanja doktrine. Objašnjavajući je u Varšavi Bush je preradio povijesni govor iz 1947. u kojemu je Churchill govorio o željeznoj zavjesi. Metafora je bila jasna; zavjesa je pala, kaže Bush, na njenom mjestu treba izgraditi novu Europu", piše Enio Caretto.