IT-14.VI.-LA REPUBBLICA- ANTIAMERIČKA POLITIKA EUROPE

ITALIJA LA REPUBBLICA 14. VI. 2001. Amerika je udaljenija "Amerikanci i Europljani razgovaraju ali se teško razumiju. I ako se razumiju često se ne slažu. Od proturaketnog štita do protokola iz Kyota, od smrtne kazne do takozvane europske obrane, veliki je katalog suzdržanosti i otvorenih neslaganja. Atlantik je širi i dublji nego prije koju godinu. Neki teoretiziraju o 'sukobu civilizacija' između dvije obale Atlantika. To su pretjerivanja za medijsku ili političku uporabu. Nisu potrebni slogani, nego analiza problema koji sigurno postoji: što je Atlantski savez bez neprijatelja, zapad bez istoka? Manje emotivna analiza kreće od zaključka da su transatlantska napuknuća savršeno normalna. Hladni rat je bio iznimka, a ne pravilo. (...)Danas kada nam nitko ne prijeti uništenjem možemo svi, Europljani i Amerikanci, slobodnije se izraziti a da nas se ne optuži za dogovor s Neprijateljem. (...) Međutim pozor: ne radi se lakim, promjenjivim raspoloženjima. Čak ni ponovno rađanje strateške prijetnje Europi ne bi izazvalo preko oceana uključivanje usporedivo s onim tijekom tri svjetska rata dvadesetog stoljeća, dva 'vruća' i jedan 'hladni'. Amerika se mijenja. Demografski i kulturalno sve je manje vezana uz nas. Sve je više hispanska, azijatska, toliko da demografi računaju da će u slijedećih 50 godina 'bijelci, anglosaksonci, protestanti' biti samo polovica stanovništva. Trokut New York-Washington-Boston, koji je do prije nekoliko godina predstavljao internacionalistički establishment, malobrojne 'mudrace' koji su u svojim laboratorijima miješali formule geopolitike na zvijezde i pruge, već je odavno u padu. Pojedinačne države unije, metropolisi poput Atlante ili Los Angelesa, etnički ili trgovinski lobbyiji protagonisti su američke vanjske politike, i u stanju se nadmetati se s Kongresom ili središnjom vladom. Oni koji želi dokučiti buduće tendencije američke vanjske politike trebali bi proučavati imigracijske priljeve, kao što je nekada koncentracija građana njemačkog porijekla u Illinoisu ili Ohiou služila za mjerenje izolacionizma unutrašnjosti Amerike. Čak se i list 'Foreign Affairs', hram američkog promišljanja svijeta, pobrinuo napraviti španjolsko izdanje, možda se nadajući da će tako vratiti i pretplatnike među članovima Kongresa i u visokoj administraciji. George W. Bush utjelovljuje tu Ameriku. Njegovi mentalni zemljovidi ne prelaze mnogo Rio Grande. Njegova geopolitička vizija je, u najboljem slučaju, panamerička, njegov geostrateški fokus je azijski. U Europu dolazi jer je ne može izbjeći. O njoj ne zna ništa, ili skoro ništa, isto kao što su i europski čelnici skloni poistovjetiti New York ili Washington s Amerikom. Tko glede toga dvoji može pročitati povjerljivi brzojav, kojega su ipak u nastavcima objavili njemački mediji, u kojemu je njemački veleposlanik u SAD-u, Chrobog, opisao prvi susret Schroedera i Busha, prošlog ožujka u Bijeloj kući. Prema Chrobogu Bush je u 'fazi naukovanja' te se stoga može lako na njega utjecati. Toliko da se u jednom trenutku, sveta prostodušnosti, obraća kancelaru kako bi ga pitao kako to da Rusija može prihvatiti integraciju baltičkih zemalja u Europsku Uniju ali ne i u NATO. Tako se objašnjavaju i stalni zaokreti Bijele kuće glede međunarodnih dossiera. I to neće skoro završiti, obzirom na vrlo relativnu strast mlađeg Busha za međunarodnu pedagogiju nametnutu mu od njegovih savjetnika, koji su u oštrom međusobnom nadmetanju. Na drugoj obali Atlantika antiamerikanizam je u modi. (...) Europske elite oduvijek su uvjerene u svoju kulturalnu nadmoćnost, poglavito kada se hvale skromnošću. No ta moda postaje masovna pojava. Pogađa kolektivni imaginarij, područje etike. S ponekim argumentom. Ako se glede interesa može naći kompromis, ne može se naći glede vrijednosti. 716 smrtnih kazni izvršenih u Americi u posljednjih četvrt stoljeća za nas su, veliku većinu Europljana, civilizacijska barijera. Dok krvnici izvršavaju zapovijedi diktatora ili fanatika nema ništa čudnog. No ako tako spektakularno raspolaže životima svojih podanika američka demokracija, rođena kako bi 'izbavila svijet' (Wilson), računi se ne slažu. I sveto je pravo dati to do znanja našim saveznicima. Jedna je stvar međutim kritika, pa i razilaženje, glede posebnih pitanja. A druga antiamerički križarski pohod. Vjerojatno vođen u ime borbe protiv globalizacije shvaćene kao istoznačnice za amerikanizaciju. Čvrsti u svojem statičkom gledanju na demona na zvijezde i pruge, profesionalni antiamerikanci ne uviđaju posljedice globalizacije po usamljenu supersilu. Amerika nikada nije bila tako izolirana u svijetu, upravo kada su mnogi uvjereni da ga ova osvaja. Vjerojatno je sada Amerika 'globalnija', izloženija stranim utjecajima, različitim kulturama, katkada nesvodivih u neki oblik nacionalnog koncenzusa, nego što je svijet američki. Kao što Bush proučava svijet koji se mijenja, tako bi europski čelnici korisno mogli istražiti duboke tokove američkog društva. Vezivo Neprijatelja više ne funkcionira. Slobodni smo ne slagati se. Svađati se. No još dugo vremena Amerikanci neće naći bolje saveznike od Europljana, niti Europljani od Amerikanaca", piše Lucio Caracciolo.