RDW-17.4.-DVOJEZIČNOST U ISTRI

NJEMAČKI RADIO - RDW 17. IV. 2001. Komentar Branka Kune o svim posljedicama dvojezičnosti u Istri: "Jezična je raznolikost podjednako važna i za jezik i za politiku, ali ona je često bila i izvorište i poticaj mnogih sukoba. Uvođenje dvojezičnosti u Istarskoj županiji može se promatrati kao doprinos jezičnoj toleranciji i suradnji, ali i kao uzrok jezičnopolitičkih i društvenokomunikacijskih tenzija u Hrvatskoj. Područja dvojezičnosti, pa i višejezičnosti, činjenica su naše stvarnosti, a nastaju kao posljedica svakodnevnih mnogostrukih kontakta među pripadnicima različitih jezičnih zajednica u nekom društvu. Dvojezičnost je u sociolingvističkom smislu sposobnost govorenja dvaju jezika, a postiže se spontano od malena u obitelji i užoj društvenoj sredini, ili institucionalno djelovanjem obrazovnih, javnih i medijskih ustanova. Novi statut Istarske županije što ga je ovoga tjedna usvojila županijska skupština ne stvara i ne otkriva dvojezičnost, odnosno višejezičnost, jer ona odavna postoji i u drugim dijelovima Hrvatske, ali novost je što se dvojezičnost ozakonjuje izvan lokalnih okvira i stavlja na županijsku, a u dogledno vrijeme i na regionalnu razinu. Naime, na razini gradova i općina i dosad su manjinski jezici u Hrvatskoj bili u službenoj uporabi, a to se ogledalo u dvojezičnim javnim natpisima, učenju materinskoga jezika od prvoga razreda i ravnopravnoj uporabi jezika u lokalnoj administraciji. Ali donošenjem novoga statuta dvojezičnost postaje službena na cijelom području Istarske županije. Prema tome, pripadnici talijanske nacionalnosti, uglavnom koncentrirani u priobalnom sjeverozapadnom dijelu poluotoka, u bilo kojem istarskom mjestu mogu službeno zatražiti bilo kakvu uslugu, usmeno i pismeno na talijanskom jeziku. U dvojezičnim zajednicama posebno je bitno, načelno i praktično, osigurati opće uvjete za ravnopravnu i djelotvornu uporabu, usvajanje, odnosno učenje i njegovanje oba jezika kao komunikacijska i stvaralačka sredstva, posebno u masovnim medijima, na području odgoja i školstva, u pravosuđu, u administraciji i javnim službama, u političkom životu, nakladništvu i drugom. Već sada je jasno da osobe koje nisu ovladale talijanskim i hrvatskim ne bi mogle raditi u tijelima županijske uprave i javnim ustanovama na županijskoj razini. I unatoč povijesnim, političkim i kulturnim posebnostima Istre, statut predstavlja veliko odstupanje pa i primjer za stvaranje jezičnog, a time naravno i političkog kaosa jer sukob oko jezika uvijek je i sukob oko politike. Trenutačno stanje to i potvrđuje jer je očito došlo do razlaza i razdvajanja IDS-a od ostalih vladajućih pet političkih stranaka kada je u pitanju sporni statut. Ne može se smetnuti s uma kako se u Istarskoj županiji oko 7 posto stanovnika izjašnjava kao Talijani, a gotovo 85 posto su Hrvati. Takvo partikularno uvođenje dvojezičnosti na državnoj razini uvelo bi zapravo u hrvatskoj višejezičnost, pa i višepismenost, jer slijedom toga zašto i ostale manjine ne bi zatražile da se i njima omogući isto. No ipak nije baš sve isto; u Istri je za dvojezičnost glasala postojeća politička nomenklatura koja je u svakom slučaju odraz volje hrvatske većine a ta većina je u znatnoj mjeri, neki tvrde čak i pedeset posto, ovladala talijanskim jezikom. No činjenica je da bi sada na temelju donošenja statuta Istarske županije i druga polovina morala ovladati talijanskim jezikom, bar kada je riječ o službenoj upotrebi jezika. Trenutačno uvođenje dvojezičnosti u jednoj županiji je brzopleto i ishitreno ne zbog približavanja lokalnih (a možda i parlamentarnih) izbora, nego zato što se u zakonodavnoj vlasti nikad o tome nije ni raspravljalo. Ako je donošenje statuta Istarske županije o dvojezičnosti u skladu s Ustavom, takva zakonodavna (tj. politička) vlast, zapravo i ne zna kakve odluke donosi ili ih nije svjesna." (RDW)