LAT 5. IV. SAD: ISPRIČATI SE ILI NE

SJEDINJENE DRŽAVE THE LOS ANGELES TIMES 5. IV. 2001. SAD: ispričati se ili ne "Ubojstvo austrijskog prjestolonasljednika 1914. godine u Sarajevu rezultiralo je katastrofalnim ratom kojeg nitko nije želio. Dvije glavne zaraćene strane, Britanija i Njemačka, u to su vrijeme bili glavni trgovački partneri, upravo kao što su to danas Kina i SAD. Da li je moguće da će 2001. godine nesposobna i neiskusna američka administracija ući u sukob s Kinom koji, iako SAD misli kako je potpuno superioran i moralno i vojno, nikako ne može dobiti? Da se netko sa mnom želio okladiti glede toga gdje će doći do buduće točke zapaljenja u Aziji, izabrao bih incident u koji je uključen Tajvan- iako je još uvijek vjerojatno kako će Tajvan postati pijun u šahovskoj igri Bushove administracije s Kinom. Bez sumnje će dobiti brodove i zrakoplove koje želi jer se Bushova ekipa ne usuđuje razočarati desno krilo vlastite stranke, od kojih su mnogi plaćenici tajvanskog lobija i koji će Kinu smatrati 'razbojnilčkom zemljom'. U posthladnoratovskom svijetu, SAD će se naći potpuno sam u svojoj azijskoj avanturi. Vodeće japanske novine koje su izvijestile glede incidenta s špijunskim zrakoplovom istaknule su kako je avion imao bazu u Okinawi (...). Japanska je vlada brzo odvratila kako činjenica da je američki špijunski zrakoplov uzletio iz Japana nikako ne mijenja odnošaje samog Japana s Kinom. Istovremeno, Japanci su izrazili oštre kritike glede neobjavljenoga ulaska američke nuklearne podmornice u Sasebo. Amerikanci su Japancima ovo trebali najaviti 24 sata unaprijed, a činjenica da to nisu napravili (što je SAD nazvao 'previdom') svakako je dokaz arogancije Pentagona prema Japanu. Ja, međutim, mislim da halabuka koju Japan diže glede ovog incidenta za cilj ima Kinezima prenijeti prikrivenu poruku- da Japan nije raspoložen za sukobe i da osuđuje način na koji se uvlači u sukob koji nije uzrokovao. Unatoč pohvalnim izvješćima washingtonskog tiska, SAD nije najbolje baratao ovim slučajem. Iako je i sam Pentagon objavio kako ovaj incident treba rješavati diplomatskim a ne vojnim sredstvima, SAD nema iskusnih diplomata koji osobno poznaju Kinu i koji rade na incidentu. Prvi američki glasnogovornik bio je admiral Dennis Blair, zapovjednik američkih snaga na Pacifiku, koji je tvrdio kako se špijunski zrakoplov nalazio nad međunarodnim vodama a da nije zapravo znao niti gdje se zrakoplov zapravo nalazio niti kako se sraz dogodio (oštećenje nosa američkog zrakoplova upućuje na to da je on bio uzročnik sraza). Američki veleposlanik u Berlinu također je admiral, jedan od Blairovih prethodnika. Državni tajnik je general- i voli da se to u novinama ističe- dok je ministar obrane klasični staromodni borac iz vremena hladnog rata (...). Svi oni, izgleda, misle kako činjenica da tvore 'jedinu supersilu svijeta' znači da se nikada ne treba ispričati(...). SAD djeluje apsurdno dok govori o tome kako njihov zrakoplov ima nešto što se naziva 'suverenim imunitetom' i tvrdeći kako se Kina ne pridržava 'standardne diplomatske prakse.' S obzirom na demoniziranje Kine u izvješću tzv. Coxovog odbora u svezi sa špijuniranjem, (...), na bombardiranje kineskog veleposlanstva u Beogradu 1999. godine (još jedna 'slučajnost'), na pokušaj tajvanskog lobija da dobije obrambeni sistem za brodove 'Aegis' i na predsjednikovo verbalno zagorčavanje života Kinezima, razumljivo je da su Kinezi sumnjičavi. Ne prihvaćaju tvrdnje Washingtona glede 'prava na špijuniranje', za koji SAD tvrdi da ga je koristio rutinski, i znaju da vojska SAD-a ne tolerira detaljno nadgledanje američkog teritorija. Ključno pitanje u svezi s incidentom špijunskog zrakoplova jest to da li je SAD zainteresiran za to da bude pristojan građanin svijeta ili je tek hvalisavac čiji je predsjednik prvenstveno zaokupljen time da ne načini iste pogrješke koje je njegov tatica napravio u svezi s desnim krilom republikanske stranke", piše Chalmers Johnson.