NJ-23.I.-TAZ-RAČAK

NJEMAČKA DIE TAGESZEITUNG 23. I. 2001. Žrtve se nisu same poubijale "Događaji u Račku koji su se odigrali na Kosovu siječnja 1999. i u kojima je umrlo 45 ljudi, dobili su veliko značenje. Jer s tamošnjim je događajima međunarodna zajednica poslije dugog oklijevanja bila prisiljena ipak postati aktivnijom na Kosovu. U zapadnim prijestolnicama zavladalo je uvjerenje da se svim sredstvima mora nastojati dokončati sukob na Kosovu. Pokolj u Račku i prosvjedi protiv politike tlačenja Miloševićeva režima prema kosovskim Albancima proizveli su pritisak koji je na posljetku doveo do pregovora u Rambouilletu - i, kad su propali, do NATO-ove intervencije. Razumljivo je što je taj bombaški rat uzburkao osjećaje, osobito u Njemačkoj. Jer prvi put od svojega utemeljenja, Savezna je republika išla u rat. Pokazalo se teškim raspravljati o opravdanosti te intervencije, jer taj je rat doveo u pitanje političke identitete i vlastite predodžbe. Jedan od žalosnih učinaka: događaji na Kosovu odlaze u pozadinu. Neki su protivnici rata u opasnosti da isključe stvarno stanje kako bi spasili vlastiti politički identitet. NATO-u i (što je možda još gore) Joschki Fischeru priznati da su intervenirali kako bi zaštitili ljudska prava, za mnoge je protivnike rata prevelik zahtjev. No ako se zbog vlastita shvaćanja ide u preradu povijesti, sve postaje čistom ideologijom. Politika tlačenja Miloševićeva režima koja se od pokolja u Drenici u proljeće 1998. nastavila politikom masovnih progona, jednostavno se poriče. Slobo Milošević će se veseliti. 'Berliner Zeitung' postavio se na sam vrh takve tendencije. Kad voditeljica forenzičkog tima Europske unije Finkinja Helena Ranta odbija politički ocijeniti događaje iz Račka, predstavlja se samo kao profesionalka u svojem zvanju. To je naime zadaća suda u Haagu. Ali to nipošto nije dokaz da u Račku nije bilo pokolja. Naime, žrtve se nisu same poubijale", piše Erich Rathfelder.